РТВ Теорија и пракса
Branko Jokić
KAKO SE NA TELEVIZIJI GOVORI O KNJIZI
Televizijski programi pokazuju sve češće prožimanje sa literaturom u težnji da, naročito svoj umjetnički dio, vezuju za djela raznih književnih rodova. Na taj način televizija i te kako doprinosi ne samo podsječanju na naše istaknute pisce i njihovo djelo, njegovom osavremenjavanju kao i buđenju interesovanja mlađih gledalaca, nego često i istraživački otkriva unutrašnje vrijednosti djela, one koje su ponekad promakle oku čitalaca i kritike. Adaptacijom ili dramatizacijom televizija utiče na popularnost djela i pisca daleko više od stava koji nameće tekuća pisana kritika ili čitalačka javnost (uputno je, primjera radi, prisjetiti se Kapelskih kresova V.Kovačevića. ili drugih dijela, koja su poslednjih godina adaptirana za televiziju. Ovaj roman, a i još neka književna ostvarenja doživila su i nova, visokotiražna izdanja). Pažnju, međutim, daleko više iziskuje problem prisutnosti tekuće literature, tekuće izdavačke produkcije na televizijskim ekranima, U kojoj mjeri i kako televizija informiše gledalište šta se zbiva u našim savremenim književnostima, ili u svetskoj, kako prati njena svakodnevna ostvarenja i kako u tom pogledu izvršava svoju obrazovnu i kulturnu funkciju u vremenu u kojem i dalje ostajemo zbunjeni pred najskromnijim podacima 0 broju pročitanih knjiga, o nepismenima i polupismenima, čak 1 u našim glavnim gradovima. Utisak je da, i pored toga što imamo polučasovnu nedeljnu emisiju posvećenu ovoj vrsti televizijske aktivnosti, kao i još neke oblike prikazivanja i pokazivanja knjiga iz tekuče prođukcije, ovaj medij još uvijek nije u potpunosti našao odgovarajuči koncept kojim bi aktivnije i neposrednije uticao na svoj golemi auditorij. Pomenute polučasovne emisije najčešće prate knjigu u najširem smislu te riječi. To, dakle, nije prostor rezendsan samo za književnost več i za pisana djela iz publicistike, nauke i raznih oblasti i aktivnosti, za razne teme i razgovore o široj problematici, pojavama i događajima u vezi s knjigom. Da li je to dovoljno, ili ne, mogla bi da ukaže samo kompleksnija analiza koja bi, uporedo, istakla i realnu potrebu i
78