РТВ Теорија и пракса

zainteresovanost savremenog, potrošačkog, mentaliteta - za knjigu, za vrstu knjige. Sociolozi ukazuju da je u fondu slobodnog vremena knjiga sve manje prisutna i istovremeno ne precjenjuju ulogu televizije u doprinosu kvalitetnoj izmjeni takvog stanja. Televizija je jedan u nizu korelativnih faktora i aktera u jednoj takvoj misiji. Ovdje se odmah nameče bitno pitanje: šta je to propaganda knjige na televiziji i kakvom bi vrstom te propagande ona mogla da se bavi? Šire gledano, naročito logikom izdavača koji bi trebalo da su najpozvaniji za jednu takvu precizaciju, knjiga je roba pa se otuda često i postavlja pitanje da li joj dati primat u programu i koji joj dio prostora ustupiti? No, i pored dosta loše saradnje izdavača sa specijalizovanim emisijama posvećenim knjizi, pored njihove nezainteresovanosti za njeno prikazivanje, neinformisanja (a još manje obavještavanja primjerkom knjige) ove emisije, na sreću, imaju u vidu drugačiji sistem vrijednosti te ih, u užem značenju, često ne zanima ekonomski publicitet knjige ili agitacije za nju, već je ime jedan od najbitnijih ciljeva da knjizi da ono značenje koje joj i pripada.

ŠTA I KAKO REĆI O KNJIZI? Ako ostavimo po strani neke šire probleme u vezi s ovom problematikom, suštinski problem bi bio u komunikativnosti televizijske informacije o knjizi. Koji je to oblik informacije o knjizi najpodesniji za njeno predstavljanje gledalištu, za poziv na čitanje. Šta je to, uže gledano, televizijska književna kritika, da li je imamo, kakva bi trebalo da bude, koji su to zahtjevi televizije kao specifičnog medija, koji na neki način uslovljavaju ovakav ili onakav vid kritike, odnosno informacije o knjizi. Tema je, dakako, ozbiljna, pogotovu što se i ova vrsta kritike kritikuje. Naročito je kritikuju oni koji stvaraju - pisci. Dva su najčešća vida, dva oblika, pokazivanja novih knjiga autorski iskaz književnog kritičara, tj. kritika koja ponekad to i nije, ili razgovor s piscem odnosnog djela. Ova dva oblika ponekad prati i skroman pokušaj televizijske vizuelizacije štiva o kome se govori - pokazivanje knjige, čitanje odlomaka ili stihova (uz „šetnju” kamere po pejzažima ili njenom traganju za pokušajem izvjesne likovne simbolizacije). Teško bi se moglo tvrditi da postoji naročita mogućnost za neku specijalizovanu televizijsku kritiku u odnosu na onu koja se piše u periodici i u novinama. Međutim, rijetki su primjeri

79