РТВ Теорија и пракса

a u onim u razvoju kao posljedica svijesti da je društveni i ekonomski razvoj nerazdjeljivo vezan za informiranje i razmjenu informacija, stavila je, dakako, konferenciju pred probleme zadovoljenja te gladi sredstvima baziranim na primjeni elektromagnetskih valova. Pojava novih zemalja smatrala se, prije konferencije, dvostmkim problemom. Čitav niz zemalja, naime, od posljednje konferencije oslobodio se kolonijalnog statusa i pojavio s potrebama koje u ranijem statusu nisu nikako bile zadovoljene i bile su tim opravdanije što su iznošene od onih koji nisu imali niSta. S druge strane, prisustvovanje konferenciji ovih zemalja, izazvalo je strah mnogih „starih” članova UIT, koji se bazirao na činjenici da se neki problemi na konferenciji rješavaju i glasanjem koje može biti samo na bazi „jedna zemlja - jedan glas”, i sviješču o tome da one neče, ni brojem ni autoritetom, moči nametnuti novim članicama nikakva rješenja koja bi te članice - zemlje u razvoju i NZ (nesvrstane zemlje) - dovodila u neravnopravan položaj. Dvadeset godina od posljednje konferencije nije moglo ostati bez efekta pojavom niza novih tehničkih i tehnoloških dostignuća koja su ili otvorila vrata novcm pritisku, za nove službe, u več raspodijeljenim pojasevima, ili iskorištavanju novih koja ranije nisu bila alocirana, zbog pomanjkanja mogučnosti praktičnog iskorištavanja. Sadašnje mogućnosti i one s kojima se, kao realnim, može računati u periodu za koji se predviđa trajanje vrijednosti zaključaka konferencije, proširile su interes u novim granicama spektra: 10 kHz do 275 GHz područje je od interesa za najrazličitije službe (1959. alokacija je zaustavljena na 40 GHz) od radio-difuzije, radio-navigacije, radio-astronomije, radio-amatera do satelitskih i međusatelitskih komunikacija. Proširenje spektra i pojačanje pritiska nije, dakako, smanjilo poteškoče vezane na zadovoljenje vrlo neusklađenih želja, a optimalnom koriščenju spektra ili njegovih djelova suprostavljali su se često interesi koji su bili samo vještije ili manje vješto maskirani tehničkim argumentima. Na ovoj konferenciji bio je, konačno, iako ne kao posve nov, jer je bio prisutan, kako je rečeno, i 1977. godine, ali kao univerzalnije prisutan i princip a priori planiranja, toliko kontestiran 1977, u želji da se zamijeni principom postepenog ili evolucionarnog planiranja. Pravo značenje ovog principa i protivljenja njegovoj primjeni, postaju jasniji ako se a priori planiranju dade pravo ime, koje ovdje znači dodjeljivanje

234