РТВ Теорија и пракса

konkretnih frekvencija (ili frekvencija i orbitalnih pozidja) konkretnim zemljama, kao nečega na što one imaju neosporno pravo, neovisno o mogućnostima, u ovom momentu, pojedinih zemalja da koriste ono što plan daje. Značenje evoludonarnog planiranja, koje se pobliže opisuje kao planiranje bazirano na tehnološkom razvoju ili mogućnostima, shvaćeno je od zemalja u razvoju kao drugi oblik principa ~tko prvi dođe, prvi melje” ili još bolje onoga što se naziva „ovčarskim zakonom” po kojem onaj koji prvi stiže, prvi i (po)pase. Princip koji je pobijedio u planiranju frekvencija i orbitalnih pozicija za satelitsku radio-difuziju u 1977. godini, postavljen je sada kao pravilo igre i u iskorištavanju kratkovalnog područja i onog namijenjenog vezama za napajanje radio-difuznih satelita programom. Njegovo usvajanje, u oba slučaja, značiti će, posebice u prvom, pravu revoluciju, ako bude i iskorišten kako treba. Poznata je stvar da je za ovo područje, pred konferenciju faktor preopterečenja bio između 3 i 4. Uostalom, do 1976. godine na primer, zahtjev za korišćenje bio je 26.000 kanal-sati a svega je 9.000 kanal-sati bilo raspoloživo. Uz to treba reći da se računalo s najmanje 2.300 kanal-sati za koje nije, kod IFRB, bila izvršena registracija. Isto je tako poznato da ovo opterećenje nije dolazilo od zemalja u razvoju ili NZ, nego upravo od onih kojima su i sva ostala sredstva stajala na raspolaganju, koji su istovremenim emitiranjem na nizu jezika i frekvencija, sa svojih i tuđih teritorija, rasipnički trošili frekvencije i snage zatvarajući sve mogućnosti onima koji su htjeli ući, čak i onda kad su ulaznica bili odašiljači ogromnih snaga, koje siromašne zemlje nisu, dakako, mogle platiti. Da su ti bogati bili protiv a priori planiranja, koje daje jednaka prava - a ona se pretvaraju, prije ili kasnije i u mogućnosti - velikima i malima, razvijenima i onima u razvoju, sasvim je razumljivo, U kritici ovakvom pristupu raspodjeli frekvencija, navodi se kako su prednosti onog drugog u činjenici da bi razvoj tehnike i tehnologije, uz nova saznanja koja su posljedica naknadnih studija, omogučio bolje iskorištavanje ograničenih izvora spektra i orbite - te da bi se, na taj način, i manje razvijenim zemljama, koje bi - usprkos goručoj potrebi - mogle svoje planove tek kasnije realizirati, dala prilika da uđu u spektar ili na orbita Koliko god je točno da bi, npr. orbitu bilo moguće danas bolje iskoristiti primjenom naprednije tehnologije, sigurno je da bi pristupanje nekom kratkoročnom, povremenom korigiranju ili dugoročnom rješenju, koje bi moglo završiti i novim planom, za zemlje u razvoju bilo pristupanje s pozicija

235