РТВ Теорија и пракса

mnogo slabijih od onih koje one imaja danas, kao posljedicu plana iz 1977: mijenjati ono što te zemlje imaju za nešto bolje nije isto što i ulaženje u zamjenu bez ičega osim želja. To, uostalom, vrijedi i onda kad se kritika odnosi i na slične rezuitate ove konferencije, a i na rezultate nekih ranijih konferencija za planove, u drugim frekventnim područjima, koji su daleko od toga da budu prihvaćeni bez želje i potrebe da se, na usvojenim principima, korigiraju Ocjenjujući rezultate Konferencije pojedinačno, ali bez ulaženja u detalje, može se sigurno reći da je, primjerice, proširenje ideje o a priori planiranju na kratkovalno područje, na izvjesan način završetak dosadašnjih odnosa u UIT, krajnje nepovoljnih za zemlje u razvoju, dakle za većinu NZ. Pobjeda koncepcije a priori planiranja u ovom području, pobjeda je i jugoslavenske radio-difuzije koja je, svjesna pripadnosti pokretu nesvrstanih naše zemlje, usprkos mišljenju nekih naših stručnjaka izvan JRT, da je planiranje u kratkovalnom području nemoguće, kao što su nam govorili i neki stručnjaci sa Zapada, bila protagonista, i među NZ, takove koncepcije. Da bi ova nesumnjiva politička pobjeda zemalja u razvoju i NZ postala cjelovita, bit če, dakako, potrebno poduzeti i druge korake, koji su preduvjetza takav uspjeh, na konferenciji za planiranje - konačnoj afirmaciji ideje. Potrebno je i u određenim studijsMm grupama CCIR i na pripremnim tehničidm konferencijama imati stručnjake koji će, uz to, vjerovati u ono što zastupaju i boriti se za stvaranje „tehničke” baze koja neče dovoditi upitanje uspjeh NZ na upravo završenoj Konferenciji.

236