РТВ Теорија и пракса

precizira terminologiju u ovoj oblasti: ~pod .televizijskom muzikom' podrazumevam svaku muziku emitovanu na televiziji, čak fragmentarno”. Njena polazna teza je, da se muzika za televizijske gledaoce pojavljuje kao element audio\dzuelnog kominikea, što istovremeno ističe njenu autonomiju. Dalje, autorka razmatra dejstvo faktora koji utiču na muziku i dolazi do zaključka da hijerarhija značaja funkcije muzike zavisi od heteronomnog ili autonomnog prilaženja, od obrazaca ponašanja koji su prihvaćeni u raznim situacijama, kao i od učešča ličnosti u formiranju tih obrazaca. Zatim sledi analiza funkcije televizijske muzike. Autorka razlikuje i opisuje akustični, emotivni i semantički uticaj televizijske muzike, zadržavajuči se posebno na pitanju njenog estetskog dejstva. Ona pokazuje da televizijska muzika ne funkcioniše kao „samostalni estetski komunike” јег pažnja gledalaca nije usmerena samo na zvuk već i na sliku. Zato se pita da li u tom slučaju uopšte postoji estetski uticaj muzike? Da li televizija uopšte može da stvori takve uslove u kojima bi muzika mogla da ima estetski efekat? Kofinova na kraju predlaže da se na ekranu, uz emitovanje muzike, pokazuju elementi koji su u vezi sa njom kako bi usmeravali pažnju gledalaca (notni zapisi, dirigent dok diriguje, Ijudi koji pažljivo slušaju muziku). Analizira i najpopularniji način teletranslacije simfonijskog koncerta i ukazuje na niz nedostataka koje televiziia ne može da izbegne, jer je nepogodna za popularisanje muzičke umetnosti zbog svoje specifičnosti Kao sredstvo komunikacije. Na kraju, Eva Kofin ukazuje na primere deformisanja muzike televizijom kao pojava štetnih za ovu umetnost. Iz ovoga se može zaključiti da televizijska muzika odgovara duhu savremene epohe, ali da u izvesnom smislu predstavlja njenu devalvaciju. U drugom odeljku časopisa „Materijali ispitivanja” pažnju zaslužuje svakako Savremeni realizam upoljskoj televiziji Marijana Gzesjkovjaka (Marian Grzeškowiak) koji je želeo da pokaže - oslanjajući se na anketu koju je sproveo Centar za proučavanje javnog mnjenja i radio-televizijskih programa poljskog radija i televizije - različite reakcije televizijskih gledalaca na izabranu emisiju, na osnovu čega se mogu izvesti zaključci o razlikama televizijskog auditorija u Poljskoj. Za ispitivanje je bila izabrana realistička drama savremenog sovjetskog pisca Valentina Azernikova Trečeg izlaska nema koju je 7. marta 1977. emitovala Poljska Televizija. Sledećeg

187