РТВ Теорија и пракса

dana prikupljene su putem ankete ocene i mišljenja gledalaca o ovoj emisiji. Rezultati ankete su omogućili da se napravi analiza pomoću koje se mogla objasniti i interpretirati reakcija anketiranih gledalaca. Rekonstrukcija i objašnjenje tih reakcija su pomogli da se vidi sa kog su stanovišta i pomoču kojih kriterija gledaoci interpretirali i ocenjivali dramu. Ispitivanja su, takođe, poslužila za formulisanje nekih opštih hipoteza o tome šta gledaoci oćekuju od televizije. Autor ovoga članka zaključuje, da se kod ispitivanih gledalaca retko javlja želja i retko postoji sposobnost i veština da posredstvom prikazivanog dela razmišljaju o svojoj sudbini i o stvarnosti koja ih okružuje, čak i kada je ta stvarnost predstavljena realistički, kao što je slučaj sa prikazanom dramom sovjetskog autora, i ne zahteva visoko književno-estetičko obrazovanje. Za likvidaciju ovakvog načina primanja televizijskog umetničkog dela Gžesjkovjak preporučuje „maksimalizaciju umetničkih vrednosti i minimalizaciju dela koja se ,gledaju lako £ , dakle, razne vrste formi i načina predstavljanja. raznovrsnost tema. Realizacija ovakvog postulata daje priliku, da defmicija .televizijska komunikacija' dobije, osim tehničkog i sociološkog, takođe i praktdčno-kulturni smisao’’.., U trećem odeljku časopisa - „Razmena iskustava” objavljen je članak Vande Monastirske (Wanda Monastyrska) Adaptacija bajke u televizijskom programu za decu. Na početku Monastirska kaže: „Televizija zauzima sve više mesta u životu deteta. Po mišljenju sociologa, ona ne samo da pruža zabavu, već i uči i vaspitava. Stdče takođe sve veći uticaj na kontakt sa književnošću, kako dece, tako i odraslih”. Dela prikazana na televiziji često podstiču na čitanje. Televizija predstavlja ded bajke u znatno atraktivnijoj formi nego što je pričanje ili čitanje odraslih. Svakako književno delo prikazano na ekranu mora da bude adaptirano, prilagođeno televizijskom programu, pa zato menja svoju strukturu i formu. Pri realizaciji programa za decu javija se još i potreba za prilagođavanjem sadržine zahtevima savremene pedagogike. Bajke, basne, lutkarske predstave imaju veliki auditorij među najmlađim gledaocima, pa zato ne treba odustajati od njihovog prikazivanja na ekranu, čak i ako moraju da budu adaptirani, smatra Monastirska. Ona takođe veruje da je bolje adaptirati narodne bajke, savremeno prilagođene deci, nego prerađivati remek-dela stare književnosti jer su ona teža za realizaciju, a

188