РТВ Теорија и пракса

trenutku sam pomislio je li to stvarno ili je izmišijeno, je li on to radio ili je autentično snimljeno? Rekao bih nešto i o onome što je kolega Radulović spomenuo, ja ne znam da li televizija kao institucija ne voli TV dramu u cjelini, ali znam da mi koji radimo u dramskom programu volimo televizijsku dramu i htjeli bismo je imati još i više. Teško je doči do dobrih tekstova, sigurno su 95 posto tekstova koji nam dolaze skribomanija. Inače, činjenica je, što kaže kolega Radulović, da Ijudi s televizije mistificiraju kako za televiziju treba znati pisati. Najvažnija je literatura, ako nema dobre literature, nema ni dobre drame. Međutim, Radulović ima pravo kada kaže da bi televizija trebala stimulirati mlađe pisce, jer oni zaista žele pisati za televiziju i nemaju pri tome kompleksa i nude svoje tekstove televiziji. Ima jedan problem s afirmiranim piscima, jer oni koji imaju jedan status u svijetu literature i u društvu, ne usuđuju se izaći pred taj ogroman auditorij i izbjegavaju ga u nekoj nonšalanciji poput ~mi pišemo ozbiljnu dramu, a televizija je malo neozbiljna” i tako se pravdaju možda i sami pred sobom, ali u stvari prikrivaju i malo straha koji je prisutan. ZDRAVKO ŠOTRA, režiser iz Beograda: Televizija troši tekstove u velikim količinama i nikada ih neće moči dovoljno osigurati, ne samo naša, nego svaka televizija u svijetu, tj. dovoljan broj tekstova koji su i zanatski dobri i zanimljivi u stvaralačkom pogledu. Mislim da ne treba posebno tražiti način kako televiziju oprskrbiti autentičnim tekstovima, to je nemoguće jer uvijek če s jedne strane postojati navala skribomana, a s druge napor televizije da od pisaca iščupa dobre tekstove. I u svemu tome če se povremeno dešavati kao i do sada, da od osrednjih tekstova igrom slučaja dođe do realizacije neke drame koja zaista ima smisla. Na Zapadu postoje profesionalni pisci koji su svoj život autorski podredili tome da ne ulaze u čitanke nego da se profesionalno bave pisanjem za televiziju. Kod nas je svaka dobra drama sretan događaj da je televizija naišla na dobar tekst, ali najčešće slučajno da neki pisac pronađe režisera ili režiser pisca. TOMISLAV LALIN, dramaturg: Problem je u tome što pisci još uvijek nisu naviknuti, iako ne svi, da je produkcija jedne TV drame kolektivni posao i da se svi'sudionici tog kolektivnog posla moraju podrediti jednom

98