РТВ Теорија и пракса

ako netko donese tekst, pa se taj tekst nekom dopadne ili ne dopadne, snimi ili ne snimi, svejedno. Svaki studio s vremena na vrijeme snimi po nekoliko drama i time svi bivaju zadovoljni Mislim da bi televizija trebalo da iskoristi mladost pisaca. Mi koji smo mladi i nemamo stalnog posla, mi nudimo svoje drame, spremni smo pisati za televiziju, ali čim štampamo nekoliko knjiga, dobijemo neki posao, ja to prvi priznajem, ja više neču pisati za televiziju, ona me neče interesirati. Prema tome, televizija bi trebala iskoristiti to dok su pisci mlađi, dok žele pisati za nju, naravno ako je to kvalitetno i ako se može koristiti za snimanje. Ne vjerujem da ima pisaca koji bi cijelog života pisali za televiziju, niti se to može. JOZO PULJIZEVIĆ, kritičar iz Zagreba: Dodao bih još samo da je nedavno objavljeno mišljenje člana žirija za televizijsku dramu, književnika Vojina Jelića koji je izjavio da je razina natječaja bila na žalosnim kriterijima, na vrlo niskoj razini i da, po njegovom mišljenju televiziji nije lako, On kaže dalje, da ima puno skribomana, ali nema puno dobrih tekstova... TOMISLAV LALIN, dramaturg TV Zagreb: Čini mi se i nije slučajno da televizijska drama još uvijek nema svoju posebnu estetiku. Kao što se to uvijek u životu zbiva, kanoni i zakoni se stvaraju poslije. Najprije umjetnici naprave drame, naprave jedan novi umjetnički izričaj i onda ga mi teoretičari poslije svrstavamo u ladice i na osnovu tih uzoraka stvaramo zakone, koje umjetnici svojim radom ponovo ruše i nameču nove. Tako mi se čini da TV drama u ovom trenutku još nema svoj specifični jezik, ima tek naznake specifičnosti. Ona posuđuje i od teatra i od filma i od same sebe, a to kada posuđuje od same sebe, onda je najbolja, barem za sada, Jedan film, jedna kazališna predstava su u biti ipak artificijelni, izmišljeni. I kada se nađe neka TV drama unutar TV dnevnika i izravnog prijenosa nogometne utakmice, ona nužno da ne bi bila šaka u oko u tom nizu informacija koje to veče dobivamo, mora biti realistična. Zato mislim da se Karanović svojom dramom najviše približio tom dokumentarno-autentičnom, njegova drama svjesno sugerira đa je riječ o totalnom simuliranju, on cijelu dramu izmišlja i tu igraju glumci, ali on je ipak i mene kao čovjeka s tog posla obmanuo i u jednom

97