РТВ Теорија и пракса

Dr Mario Plenkovič

SADAŠNJOST I BLISKA BUDUĆNOST TELEOBRAZOVANJA

Prije nekoliko godina u Beogradu je održana jedna internacionalna rasprava o budućnosti radija i televizije s posebnim procjenama do kraja ovoga stoljeća. Tom prilikom su uočeni brojni uvjeti i trendovi daljeg razvitka ovih danas najjačih medija masovne komunikacije. Za ovu našu raspravu o strukturiranju programa školskog radija i televizije posebno je važno istači da je na tom skupu konstatirano kako obrazovne emisije i blokovi radija 5 televizije u budućnosti moraju dobiti veće značenje. Kakvi su obrazovni radio i televizija danas potrebni i moguči? To je pitanje ove rasprave. Ako se ukratko osvrnemo na dosadašnji kratki povijesni razvoj obrazovnih programa, mogu se uočiti tri stupnja. Čim je radio kao sredstvo masovne komunikacije nastao, u njegovim programima i emisijama su se našli i obrazovni sadržaji. Međutim, to još nije bilo sistematsko teleobrazovanje, nego sporadično emitiranje obrazovnih poruka s osobitim naglaskom na one sadržaje koji su atraktivniji i koji mogu zanimati auditorij širi od škola i učenika. U Hrvatskoj je ta faza obrazovnog radijskog programa počela već 1929. godine (a radio kao masovni medij je uveden 1926), kad su neki entuzijasti među prosvjetnim radnicima nastupali s popularnim predavanjima za mlade i odrasle. Drugu etapu u razvoju obrazovnih programa karakterizira veča pedagoška funkcionalnost i sistematičnost. U SR Hrvatskoj ta etapa počinje odmah nakon završetka drugog svjetskog rata 1945. godine, a kulminira 1952. osnivanjem posebnog „školskog radija”, a nakon toga i „školske televizije”. Videći kolika je edukativna mogućnost radija i televizije, školski organi vlasti su se povezali s njihovim upravama i zahvaljujući obostranom interesu stvorile posebne redakcije obrazovnih programa na radiju i televiziji. Ekipu su činili stručnjaci iz prosvjete i radio-televizijskog medija. Prvi su bili odgovorni za oblikovanje

105