РТВ Теорија и пракса

sadržaja koji su u funkdji nastavnih programa, a drugi za ekspresivno oblikovanje obrazovnih poruka u skladu sa zahtjevima radijskog i televizijskog medija. Zahvaljujući toj suradnji u proteklih nekoliko decenija razvio se u nas vrlo bogat program obrazovnih emisija koje su se u nastavi koristile kao velika inovacija i pomoč nastavnicima. Međutim. što se obrazovni program radija i televizije više razvijao, to su nastajali i veći problemi, uglavnom oko sinhronizacije obrazovnog rada u školi (sa strogim rasporedom sati i nastavnih predmeta) i emitiranja programa školskog radija i televizije. Naime, kako je isticano na brojnim skupovima u nas i u svijetu, nastavnicima je teško funkcionalno uklopiti emisije školskog radija i televizije u neposredni obrazovni rad, jer se vremena nikako ne mogu sinhronizirati (vrijeme emitiranja, naime, nikad ne može da se u potpunosti poklopi s vremenom izvođenja nastave u svim školama na teritoriji gdje rade školski radio i televizija). Kao najviši mogući oblik uklapanja novih medija u nastavu, razvio se jedan sistem, afirmiran u Švedskoj, posebne produkcije radijskih i televizijskih obrazovnih emisija koje se mogu koristiti izravnim emitiranjem preko nacionalnih odašiljača, ali isto tako i putem tehnike odloženih releja, tj. prema volji samih nastavnika. S tim u vezi je organiziran poseban zavod, institucija koja producira obrazovne programe u radijskoj i televizijskoj tehnici i njih umnaža za sve školske korisnike. Magnetofonske vrpce i video-kasete su tako počele da zamjenjujui udžbenike i knjige kao izvore informacija u obrazovnom procesu.. Taj novi stupanj razvoja obrazovnih programa je izazvao nove probleme i teškoće. Naime, opravdano se postavilo pitanje da li su u tom slučaju uopće potrebni posebni školski radiji i školska televizija. Ako se posebno produciraju vrpce i kasete za odložno emitiranje prema želji nastavnika i učenika, onda novu tehniku valja tretirati poput Gutembergova štamparskog umiječa: tj. dovoljno je da se novi izvori informacija umnažaju i dostavljaju korisnicima. Uviđajuči sve te probleme stručnjaci iz škole i sa školskog radija i televizije su ponovno raspravljali ovaj problem i konstatirali da bi bila velika šteta ako bi školski radio i televizija prestali emitirati posebne obrazovne programe. Modus vivendi je pronađen u rješenju da se odložnim emitiranjem (tj. kasetnim sistemom) opslužuju trajnije obrazovne potrebe. Naime, ekranizacija djela svjetskih i nacionalnih književnika, prikazivanje stvaralaštva velikih likovnih i glazbenih umjetnika, tekovina iz nauke i tehnike, jednom riječju svih trajnijih kulturnih i obrazovnih dobara, mogli bi se obavljati na dulji rok

106