РТВ Теорија и пракса

i tako stvoriti velik fond vrpci i kaseta koje bi posjedovala svaka škola. To bi bio radijski i televizijski prilog osuvremenjivanju nastave i prilog posebnom uvođenju multimedijske tehnike u prezentiranju obrazovnih dobara, što nastavu i obrazovanje čini interesantnijima, jasnijima i poučnijima. Međutim, kako se svijet i život nalaze u neprestanom razvoju i kako se broj novih spoznaja umnaža svakih deset godina u prosjeku, to je nužno da školski radio i školska televizija prikazuju i tzv. aktualni, najnoviji tok u razvoju nauke, tehnike, društva i svih drugih oblasti čovjekova rada, stvaralaštva i života, buduči da je sam život najbolje sredstvo obrazovanja. Prema tome, školski radio i televizija moraju da budu otvoreno oko i uho cijelog čovječanstva i da učenicima, kao i odraslima koji za te sadržaje imaju poseban afmitet, stalno prezentiraju najnovije tokove nauke, umjetnosti i tehnike. Time se nastava permanentno osuvremenjuje, učenike jače motivira za usvajanje obrazovnih dobara, a školi pomaže da ostvari svoj vjekovni ideal kojega je formulirao rimski pedagog Seneka kad je rekao; ~non shole, sed vitae discimus” (ne zbog škole nego radi života učimo), To je sadašnji trenutak u razvoju edukativnih radijskih i televizijskih programa. Međutim, kako ističu brojni futurolozi, podsjetimo se posebno A.Toflera (Toffler) s njegovom zapaženom knjigom Šok budućnosti, dalji razvoj teleobrazovanja bit če još burniji i intenzivniji. Naime, predviđa se nakon potpunog usvajanja kabelske televizije, da će teleobrazovanja potpuno istisnuti stari školski sistem koji je u svemu.oponašao tvornički sistem organizacije rada; velika škola, školsko zvono, razredi, nastavni predmeti itd. Zahvaljujuči mogućnosti potpunog izvanmentalnog uskladištavanja generacijske memorije i Ijudskog iskustva uopče (kompjutori i senzibilizirani roboti) bit će moguće potpuno individualizirati obrazovni proces. Konkretnije govoreći, to znači da če svatko moći učiti kod kuće, jer će kablovskom televizijom moči priskrbiti sve izvore epohalnih informacija, odrediti poseban individualni ritam učenja i, što je najvažnije, uvijek imati pri ruci „teleinstruktora” koji će nastupiti kad su učeniku potrebne dopunske informacije, objašnjenja, pomoć u svladavanju pojedinačnih prepreka. Radio i televizija se zato već sada moraju pripremati za to doba treče informacijske revolucije koja će u potpunosti demokratizirati obrazovanje i kad če stupanj obrazovanosti ovisiti samo o volji i interesima građana. Međutim, kako radio i televizija prvenstveno moraju vršiti svoju kulturnu i obrazovnu misiju danas, nikako se ne smije u ime te svijetle budučnosti zaboraviti i sadašnji trenutak. Naime,

107