РТВ Теорија и пракса

se korisnicima plasirati radijskim i televizijskim medijem. Naravno, ovi stručnjaci moraju uvijek imati na pameti da se pri tome mora poštivati osnovne zakone medija, pa ne plasirati, na primjer, sadržaje iz likovnih umjetnosti radijskim medijem kad je za to televizija adekvatniji medij budući da potpunije prezentira likovno djelo od radija. Sto se pak tiče posebne uloge stručnjaka medija (spikera, režisera, montažera, kamermana i drugih), njihova je uloga da pripravljene obrazovne sadržaje ekraniziraju na najbolji moguči način, tj. da mogučnosti svakog medija maksimalno stave u funkciju ekranizacije poželjnih obrazovnih poruka i informacija. Kao što smo več istakli, na sadašnjem stupnju razvoja valja pripravljati obrazovne emisije na dva kolosijeka: za izravno emitiranje i za emitiranje odložnim relejem. Mi u Jugoslaviji smatramo da je najracionalnije ako ista ekipa stručnjaka radi obje vrste emisija, jer je tada ona u stanju da producira jedan zaokruženi sistem teleobrazovanja. Naime, sve što je najaktualnije (razgovori s nobelovcima, istraživačima, pronalazačima itd.) - to bi se emitiralo u mreži obrazovnog programa, i to bi podjednako interesiralo učenike i odrasle, Međutim, prikazivanje trajnih povijesnih kulturnih i znanstvenih vrednota bi trebalo prvenstveno pripremati za reprodukciju u sistemu odložnog releja, a u slučaju godišnjica ili posebnih jubileja te bi se emisije mogle davati i u aktualnom programu cijele mreže obrazovnog radijskog ili televizijskog programa. S ovim problemom rukovođenja obrazovnim programom usko je vezano i pitanje financiranja tih programa. Neosporna je činjenica da obrazovni programi spadaju u red prioritetnih nacionalnih potreba jer proširuju obrazovni standard građana. Zbog toga cijela društvena zajednica mora biti zainteresirana za financiranje takvih programa. U zemljama gdje se ne plaća radijska i televizijska pretplata lakše je riješiti ovaj problem, a u zemljama gdje se djelatnost radija i televizije fmancira osobnim uplatama pretplatnika valjalo bi da prosvjetne vlasti iz svojih budžeta odvajaju izvjestan postotak za progres, za dalji razvoj obrazovne tehnologije. 3) Treči problem odnosi se na pitanje kako proizvoditi obrazovne emisije i kako ih primati. Mi taj problem rješavamo tako što polazimo od osnovnih obrazovnih zakonitosti kao i posebnih zakonitosti radijskog i televizijskog medija. Naime, kao Sto je poznato, najveća je mana radijskog i televizijskog obrazovnog programa za sada u tome što on ne dopušta dijalog (koji je osnovni modus odgoja) i što ne omogućuje dobivanje

109