РТВ Теорија и пракса

decenijama koje su donele televiziju, satelite i mikroprocesore vaj napredak bio je stvarno fantastičan - nego je morala posegnuti u povezanost komunikacijskih i društvenih tokova i proniknuti u ulogu komunikacija u društvenom razvoju i napore za menjanje sveta. Pri tom se Komisija, takođe, nije mogla slepo zadržati u okvirima tradicionalnog dokrinarnog mišljenja i na nivou apstraktne političke filozofije komunikacija, nego je morala tražiti pristup koji komuniciranje tretira kao društvenu pojavu i kao bitan element savremene Ijudske zajednice, posebno onog dela čovečanstva koji je bio lišen najosnovnijeg Ijudskog prava: da se razvija u slobodi i živi životom dostojnim čoveka. „MNOGO GLASOVA - JEDAN SVET” Upravo zato, zaključci Komisije vode razmišljanju i akciji. Izveštaj se ne obrača samo vladama i međunarodnim organizacijama, političarima i planerima, nego pre svega Ijudima koji rade u sredstvima masovnog obaveštavanja, njihovim profesionalnim organizacijama, istraživačima i pedagozima, takođe i organizovanim društvenim grupama i najširoj javnosti. Upravo široka demokratska javnost treba da postane odlučni učesnik oblikovanja politike komunikacija i delovanja javnih glasila. Na svim svetskim jezicima, koji su u upotrebi u OUN, pod naslovom Mnogo glasova - jedan svet, biće štampan ovaj izveštaj. Osnovne misli i preporuke mogli bismo sažeti u sledeće; dramatični razvoj sredstava komuniciranja u doba računara, satelita i drugih tehničkih pomagala donosi čovečanstvu velika obečanja i nove mogućnosti, ali podstiče i nespremnost i strah. Sve zavisi od toga kako čemo koristiti ta sredstva i ko će odlučivati o tome. Komuniciranje može postati instrument, revolucionarno oružje, roba za tržište ili sredstvo kulture i obrazovanja. Može da služi oslobađanju ili potlačivanju čoveka, bogačenju čovekove individualnosti ili njegovom podređivanju, dresuri i uniformnosti. Svako društvo mora imati u tim pitanjima jasnu vlastitu orijentaciju. Putevi za ostvarivanje komunikacijske politike u skladu sa društvenim, ekonomskim, kulturnim i drugim potrebama i odnosima u pojedinačnim državama su brojni. Te razlike treba poštovati. Svaka država ima pravo da na tom području oblikuje svoja rešenja. Nametanje tuđih modela je štetno i u suprotnosti s osnovnim načelima Organizacije ujedinjenih

115