РТВ Теорија и пракса

više vodi računa o neposrednim redakcijskim potrebama, izveštava o gledanosti i prepoznatljivosti emisije, pa o sadržajima i temama koji se gledaocima dopadaju i koje bi želeli da budu više zastupljeni. Ostala dva ispitivanja prikazana u zborniku, čini se, najbliža su onome što obično smatramo da je u interesu redakcija, jer se ograničavanjem predmeta na jednu emisiju ili seriju otvara prostor za podrobnije i razuđenije stavove i mišljenja auditorija, ali su i ovom prilikom istraživači nastojali da pristupe sa stanovišta trajnije opštenjske važnosti. Tako su u ispitivanju stanovnika BiH o festivalu „Vaš šlager sezone 77” osim slušalaca radija i gledalaca televizije anketirani i posetioci završne večeri u dvorani „Skenderija”. No, istraživač Adnan Tetarić ostavlja nas, pošto uz uvodna objašnjenja daje na uvid samo tabele sa podacima, da sami izvodimo zaključke i iznalazimo pretpostavke ovog šireg smisla. Nasuprot tome, u anketi povodom televizijske serije Porobdžije, prema književnom delu Svetozara Ćoroviča, Slavko Nastič se ne bavi samo ponašanjem i reakcijama gledalaca nego i njihovim odnosom prema književnoj baštini. Međutim, ova anketa je posebno značajna stoga što je izvedena još u Hrvatskoj, Vojvodini i užoj Srbiji, kroz saradnju više istraživačkih centara, pa se uočavanjem razlika više nego pojedinačnim uvidom u rezultate, koji su inače povoljni za stvaraoce serije, daju nazreti osobenosti određenih kulturnih sredina. U radio-televizijskim centrima za istraživanja uvek je bio prisutan napor, proistekao iz nedovoljno razjašnjenog statusa i slabosti primenjivanih tehnika, o čemu ovde nije mesto za raspravu, da se osvoji takozvano područje kvalitativnih analiza i ispitivanja. No, poređ nekih pokušaja za koje ne bismo rekli da su neuspešni, nije se izgleda odmaklo dalje od spasonosnih obrazaca recenzija. Analitičke recenzije informativnih emisija Radija i Televizije Sarajevo zauzimaju i puno stranica ovog zbornika. Ne treba isticati njihovu stručnost, kritičnost i upotrebljivost za razgovore koji su, kako se napominje, na osnovu njih vođeni. Istina, nedostaje prikaz ovih razgovora i opštijih stanovišta koja su zauzeta. (Usmeravajuči zaključci sa sastanka političkog aktiva opštine Lukavac nisu dovoljna zamena.) Ne smatramo takođe važnim sada iznalaziti momente saglasnosti ili protivrečnosti recenzenata, niti manje ili veće dosiednosti u pridržavanju „zadate” strukture iskaza, mada bismo, pomenimp uzgred nepreciznost izraza „televizičnost emisije”, uputili primedbe na nedovoljnu izoštrenost pojmova i stavova u „Prijedlogu za jednokratno praćenje...” Najzad,

297