РТВ Теорија и пракса

stvaralački čin koji sa gledaocem uspostavlja višu estetsku komunikaciju, postaju ne informacija o kulturi, nego kultura po sebi, samostalna kreativna vrednost koja lakše nego i jedna druga dopire do najširih slojeva stanovništva. Televizija je odavno i kod nas i u svetu široko prevazišla svoju informativnu funkciju i postala jedna od najjačih, ako ne i ___ najjača institucija kulture. Ako se doda i činjenica da je televizija najdemokratskija i najjevtinija institucija kulture, gledana iz ugla građanina i korisnika, da ona močno objedinjava sve uzraste i sve slojeve stanovništva, bez obzira na stepen obrazovanja i estetski ukus - onda se, u toj svetlosti, televizija mora posmatrati kao sredstvo kulturne misije i kulturnog življenja, bar u onolikoj meri koliko se uzima kao sredstvo informisanja. Tačnije, ona u sve življem ritmu modernog života donekle uskračuje mogučnost za uživanje u klasičnim oblicima kulture (knjiga, izložba, koncert, pozorišna predstava), ali bi i bez nje, u sve večem nedostatku vremena koji opterečuje savremenog čoveka, taj kontakt sa klasičnom kulturom bio, neosporno, bar do izvesne mere ugrožen. Osim toga što pokušava da zamenjuje, odnosno nadopunjuje sve veču prazninu u kulturnom življenju savremenog građanina, ona, razumljivo, ako se nalazi u pravim rukama, može postati i jedan od snažnih faktora podsticanja i buđenja intelektualne radoznalosti, iako se ne može poreći da svojim opsesivnim delovanjem stavlja gledaoca više u položaj pasivnog posmatrača i receptora, a manje u aktivnog sudionika procesa stvaralačkog osveščivanja. Izuzevši čisto informativne emisije i deo direktnih prenosa, televizija nam tokom jednog dana nudi čitavo bogatstvo umetničkih tvorevina i sadržaja, da čak, i kad isključimo emisije koje informišu o kulturi, ili recimo obrazovni i naučni program, opet ovi sadržaji dominiraju u programskoj šemi do te mere da moramo konstatovati da ako televizija nije najvažnija institucija kulture u jednoj zemlji, svakako je kulturm fenomen sa najdaljim dometom i največim radijusom prostiranja. _ Interesantno je da se u raspravama o fenomenu televizije, čak i navodno najstručnijim, zaboravlja ova notorna činjenica, pa se televiziji ne poriče određena kulturna uloga, ali se pri tom posmatra samo kao transmisija, dakle prenosnik i popularizator več gotovih i izvan nje stvorenih kulturnih pojava i fenomena. Ona to jednim svojim delom bez sumnje i jeste, i u tom pravcu prcd televizijom stoje veoma velike i još uvek nedovoljno iskoriščene mogučnosti. U sličnim razmišljanjima, čak m nama koji radimo na televiziji, ne stoji dovoljno u svesti onaj deo

80