РТВ Теорија и пракса

početka ulagao svestan napor da kulture naroda i narodnosti, uz ograničenje proizvodne mogućnosti pojedinih studija, budu što je moguče ravnomernije zastupljene u programskoj šemi, ako ne samim kreativnim činom, a ono dokumentarnom i drugom informacijcm o kulturnim vrednostima koje se rađaju u našim republikama i pokrajinama. Kad to kažemo ne mislimo samo na stvaralačke vrednosti stvorene izvan i nezavisno od televizije. Ako jedan studio, primera radi, proizvede TV dramu - onda se iz nje i posredno i neposredno može zaključiti kakav je pozorišni život u dotičnoj sredini, koliko su izrasle glumačke i druge teatarske snage, kakva je nacionalna dramska literatura u njima, koja tematska područja dominiraju i na temelju kakve tradicije se, oplemenjene različitim stvaralačkim uticajima, razvija pozorišni život u jednoj republici ili pokrajini. To je možda još vidljivije iz direktnog prenosa same pozorišne predstave, a nešto manje iz dokumentarne emisije o životu, radu, ili nekom značajnom programskom poduhvatu jednog teatra. Tako je televizija omogučavala, na najširem jugoslovenskom TV prostoru, ne samo međusobno upoznavanje savremenih vrednosti u našim nacionalnim kulturama, nego i kontakt sa bogatstvom i različitostima kulturnih tradicija naših naroda i naarodnosti. Svesna svojih tehnoloških i drugih preimučstava, televizija je oblikovala, kod velikog dela gledališta, svest o nacionalnim individualnostima naših kultura, ali i svest o njihovom zajedništvu, ne ugrožavajuči pri tom pluralizam različitih nacionalnih iskustava i tradicija. Ono što i pored vidljivih napora ne može ostvariti ni štampa, a ni izdavačka delatnost, iako se poslednjih godina znatno pojačala međusobna prevodilačka aktivnost, ni razmena gostovanja, koja su, kad se radi o pozorištu, baletu, ili operi, pa i razmeni reprezentativnih likovnih manifestacija, izuzetno skupa i komplikovana - činila je televizija, uz svu ograničenost vlastitog medija koji, razumljivo, ne može zameniti neposredno uživanje u knjizi, pozorišnoj predstavi, koncertu ili izložbi. Samo je televizija omogučila da možemo videti bar značajan fragment iz zanimljivog pozorišnog poduhvata u jednom od naŠih centara, ili skraćeni snimak adaptirane i televizijskom vremenu prilagođene predstave, ili eventualno snimak integralnog pozorišnog čina. Istovremeno smo mogli da vidimo i čujemo razgovor sa rediteljem i drugim stvaraocima predstave, da oslušnemo njihovu živu reč i vlastito viđenje sopstvenog dela, čak i u sredinama, gde zbog nepostojanja odgovarajuče dvorane i pored dobre volje i sredstava, tehnički ne bi bilo moguče organizovati gostovanje iste predstave.

83