РТВ Теорија и пракса

kojima neki studiji participiraju u zajedničkoj šemi, ima i prebrojavanja broja stanovnika i logike majorizacije i konačno, nužnih kompromisa. Ovaj problem ne samo što i dalje ostaje otvoren, nego će se, podizanjem ukupnog materijalnog nivoa i proizvodnih mogučnosti TV centara, kao i relativnim ujednačavanjem njihovih kapaciteta, iz godine u godinu, sve više pojačavati. Razvojem lokalnih stanica i daljom ekspanzijom programa, u okviru jednog centra, sve oštrije če se postavljati pitanje šta je to lokalno, a šta jugoslovensko po značaju, sa Cime treba obavezno upoznati druge, a o čemu govoriti samo gledalištu svoje republike i pokrajine. Možda če jednog dana eventualnim otvaranjem trečeg programa, po ugledu na radio, biti moguče njegov največi deo okrenuti kulturi, ali nailazi i vreme satelitske i višekanalne televizije, kada će razmena informacija iz kulture kao i razmena neposrednog stvaralačkog čina, tamo gde je to moguće, opet na određen način bivati ugrožena. Da li če se šansa za povečano zajedništvo možda tražiti u smanjenju obima inostranog programa, čime se ugrožava jedna od bitnih uloga televizije, a i politička otvorenost jugoslovenskog društva prema drugim zemljama i kulturama - veliko je'pitanje. Razumljivo je da se u sličnoj situaciji nalaze i programi iz drugih oblasti, dakle i oni koji ne predstavljaju činjenicu kulture, ili estetsko-stv'aralački čin po sebi, ali je područje kulture, zbog toga što se u ovoj oblasti najsnažnije potvrđuje nacionalni identitet, ili pokušava ugroziti raznim vidovima asimilacije, posebno osetljivo i delikatno. Ako i u ovoj programskoj oblasti budemo isključivo merili broj termina i informacija, koje zaslužuju da ih međusobno razmenjujemo, brojem stanovnika ili brojem i snagom institucija kulture u određenoj sredini - zajedništvo če zapasti u ćorsokak i idejno-političko slepilo. Danas se u nedostatku prostora u zajedničkoj šemi, sve češče po dva ili tri studija međusobno dogovaraju o razmeni emisija i informacija, ali se pn tom, u istom programskom bloku, automatski isključuju ostali. Logika potpunog medusobnog pokrivanja znači odustajanje od svake uređivačke politike u ovoj oblasti, zavlačenje glave u pesak i priznavanje sopstvene nemoči, strah od međusobnog suprotstavljanja argumenata... Ukoliko u svakodnevnom radu i razvojnoj politici naših TV centara ponaosob, i sistema u celini, budemo dovoljno svesni činjenice da je televizija po broju korisnika i radijusu prostiranja najjača kulturna institucija u zemlji, ukoliko budemo imali na umu da osam matičnih TV centara predstavljaju pre svega izraz nacionalne ravnopravnosti, a to znači ravnopravnosti

86