РТВ Теорија и пракса

Branka Malčič

TELEVIZIJSKA DRAMA JE (IPAK) KUĆNA ZABAVA

U Centru za kulturu Novi Zagreb očigledno ne posustaju pred trenutnim teškoćama,, nesporazumima ili nerazumijevanjem. Tako su poslije prošlogodišnjeg \ttlo uspjelo organiziranog „Tjedna dokumentarnih TV emisija”, ove godine posegnuli za još krupnijim i izazovnijim zalogajem - organiziran je „Tjedan jugoslavenske televizijske drame”. I sve je krenulo po starom. autori, oduševljeni mogućnošću da se konačno negdje predstave svojim djelom bez bojazni i napora koje za sobom povlače smotre natjecateljskog karaktera, vrlo su se rado odazvali i došli u Zagreb želeći da razgovaraju - bilo da se pravdaju, brane svoje ideje, slušaju pohvale ili zamjeraju kolegama na nekim njihovim potezima. I događalo se dijelom onako kako je bilo zamišljeno, kako je idealno trebalo biti kao skup ne istomišljenika po idejama i talentu, ne ni po mogućnostima i rezultatima (bar do sada), ali svakako istomišljenika po opredjeljenju, po želji da i pomoću televizijskog medija i sredstava i mogučnosti koje on nudi nešto kažu i pokažu. Na žalost nedostajao je onaj na ovom skupu najvažniji činilac. gledalac. Gledalaca ponovno nije bilo, a razlozi se mogu najrazličitije tumačiti. Tako su i autori i pisci o televiziji urednici ostali bez vrlo važne komponente za razgovor, nisu čuli „glas mase”, mišljenje čovjeka uz televizor, pa su ti i takvi razgovori kakvi su preostali mogli biti samo razmjenjivanje ideja ili teoretiziranje na zadanu temu. Ipak, bilo je i zammljmh diskusija i izazvane su razne teme i problemi da je u svakom slućaju skup opravdao svoju namjenu, no moglo je biti bolje. Zato bih se više zadržala na problemu nedolaska gledalaca. Kako se to ponavlja već drugu godinu, a radi se o tematski sasvim drugačijim emisijama (dokumentarni TV filin i TV drama) znači da nezainteresiranost nije rezultat slučajnosti nego zakonitosti. Pokušava se to tumačiti vječnim problemom centralizacije kulture na jednom mjestu u gradu, obično u najužem centru gdje se nalaze najvažnije kulturne ustanove pa publika, razmažena kakva je, najčešće i iz navike odlazi samo tamo, a čim se neki važniji i zanimljiviji događaj, pa makar i

88