РТВ Теорија и пракса

sa svojim djelom i nemamo posrednika, svaka sekvenca iziskuje istovremeno i emotivno i duhovno i fizičko prisustvo stvaraoca, a to nam daje privid ispunjenog cjelovitog življenja”. Osobno sam največu pažnju u diskusijama o TV dramama posvetila problemu zastoja u izrazu, pada ne toliko kvalitete koliko motivacije i želje za otkrivanjem novih izraza, nemanja volje za eksperimentima, nedostatka želje za istraživanjem kod većine autora, kako onih starijih, opravdano zasičenih jer su svoje već istražili, tako i onih mlađih koji se iz nepoznatih razloga zatvaraju u ziheraški provjerene hodnike stereotipnih poteza i nikakvih ili osrednjih konačnih rezultata. Eto, i sama ponuda od strane sedam televizijskih centara (TV Priština nije poslala prijavu) koji su ponudili po dvije drame iz opusa posljednje tri godine, pokazala je da su to večinom djela starijih datuma (1977, 1978) koja su zaista izvanredna, najbolja i na žalost neprevaziđena, I ovogodišnji posljednji portoroški festival tj. njegov dramski dio, samo je dokazao da nam u tom dijelu TV stvaralaštva inspiracija opasno stagnira. Držimo se prastarih šablona kako u odabiranju tema tako i u njihovoj tehničkoj i slikovnoj prezentaciji. Karanovićeva Pogledaj me nevernice snimljena 1976. godine sasvim sigurno bi po svježini izraza i originalnosti ideje potamnila svu ovogodišnju portorošku konkurenciju, a da o Pucnju i Bombaškom procesu (oba iz 1977) Televizije Zagreb, ili o Ženi s krajolikom TV Sarajevo (1976) i ne govorimo. Ako ni ti sjajni primjeri svojedobno nisu uspjeli utrti prave putove i osigurati normalan slijed u kvaliteti domačeg dramskog TV izraza, pitanje je kako če se nastaviti dalje, sada kada je sve teže i kada stagnacija i osrednjost sadašnje dramske ponude najavljuju skori i neminovni pad. Direktni odgovor za rješenje ove situacije nisu nam pružili razgovori na TV tjednu, ali se moglo naslutiti niz pokušaja dobronamjernosti i naklonosti i autora i urednika i novinara, sudionika razgovora, da sve krene dalje i bolje - zato ćemo neke od tih razgovora i prenijeti u dijelovima jer... vječna dužnost pisca je u tome da upozna nastojanja kako objasniti „neizmjenljivog čovjeka" iz bliže i dalje prošlosti kako bi nam mogao u današnjim okolnostima na njih ukazati i učiniti da čovjek bolje razumije samog sebe, posebno televizijom opsjednuta čovjeka.

VELIMIR STOJANOVIĆ, književnik iz Sarajeva: Kada je u pitanju televizijski program i reakcije na televiziju s obzirom na toliko gieđalište, stalno mi je na pameti i verzalom