РТВ Теорија и пракса

se postavlja pred sve nas jedan vrlo delikatan problem; tko će vršiti selekciju, tko če dopuštati odnosno ne dopuštati pojedinim građanima da nastupaju u sredstvima masovnog informiranja. Od pravilnog rješenja toga problema, smatram. ovisi sve u samoupravnom sistemu javnog informiranja. Da se više ne možemo osloniti ni na kakav selekcijski organ (profesionalne novinare, redakciju i slične druge oblike), to je već svakom jasno, јег se u svakom od tih posrednih selekcionih organa očituje stara formula prema kojoj je manjina vlasnik sistema informiranja, a mase su tu samo za to da ih se informira, a to je model klasnog društva uopće. Isto nam je tako jasno da se ne može realizirati pravo svakog da bez obzira na objektivn’ost i istinosnu vrijednost informiranja nastupa u sistemu javnog informiranja. Rješavajuči taj izuzetno teški društveni i znanstveni problem za cijeli samoupravni sistem mi smo došli do delegatskog sistema kao najuspješnijeg sistema u kojem se sintetizira opće i posebno. U skladu s delegatskim sistemom zato treba tražiti najpogodnije forme demokratizacije javnog informiranja putem radija, televizije i novina. U javnosti se danas često ističe parola o tzv. deprofesionalizaciji novinarstva. Ta se parola koristi kao neki sinonim devizi demokratizacije javnog informiranja, ali bi se svakako valjalo osloboditi ograničenosti parole o „deprofesionalizaciji” novinarstva, budući da smisao demokratizacije nije u tome da sistem javne komunikacije u samoupravnom društvu bude ispod razine ranijeg etatističkog sistema informiranja. Demokratizacija svakako podrazumijeva zadržavanje dostignute komunikološke razine javnog komuniciranja i ističe potrebu da se što širi broj građana upozna s tehnikom i tehnologijom otkrivanja, strukturiranja i posredovanja informacija. Sistem samoupravnog javnog informiranja zato ne smjera na razbijanje organizacije komunikacijskog sistema, nego ga želi osloboditi od njegove zatvorenosti, parcijalizacije i privatizacije. Naime, podruštvljavanjem bi se u potpunosti uspostavio kružni proces razmjene informacija od izvora do korisnika i od korisnika ka samim izvorima. Taj permanentni protok informacija, kao što smo se osvjedočili u dosadašnjoj praksi javnog komuniciranja, ne može zadovoljiti dosadašnji sistem organizacije redakcije. Te potrebe može zadovoljiti samo sistem savjeta kao najpogodniji medij koji spaja opće i posebne interese u jedinstvenu cjelinu. Zbog toga bi bilo nužno uz svaku redakciju, svaki list, radio-stanicu ili televizijski program strukturirati savjet koji bi okupljao na delegatskoj bazi sve društvene i stručne strukture.

14