РТВ Теорија и пракса
zajedničko, nužno, objektivno i za što su se građani plebisticarno opredijelili. Na taj se način izbjegava svaki voluntarizam i samovolja pojedinaca ili elita koje su u etatističkom razdoblju prisvojile pravo da u ime naroda, klase i cijelog društva samovoljno određuju što je bitno, povijesno, nužno i narodu potrebno. I to je najveća korist što ju globalno društvo ima od takvog samoupravnog sistema javnog komuniciranja. Budući da ni jugoslavenska zajednica naroda i narodnosti ne živi autarhično nego u najširoj svjetskoj zajednici naroda sjedinjenih u Ujedinjenim narodima kao opčoj organizaciji radi usuglašavanja stavova i mišljenja na općeljudskoj razini, Jugoslavija nužno na šestoj razini javno komunicira sa svijetom. Ona u tome polazi od istih principa koji važe i za njeno unutrašnje komuniciranje i naglašava da ravnopravnost, mirna suradnja i nemiješanje u unutrašnje stvari svake države kao i opče poštivanje integriteta društvenih i državnih zajednica moraju biti principi za međunarodno komuniciranje. Međutim, naš samoupravni sistem javnog komuniciranja ne završava ni tim, nego je svakom građaninu omogućeno da postavlja pitanja, traži objašnjenja odnosno kritizira i opovrgava (naravno, uvijek logički i s punom argumentacijom) informacij,e na svim razinama. Time se građanima omogućuje intervencija ne samo u prvoj i drugoj razini komuniciranja gdje su orti najangažirartiji, nego isto tako i na svim ostalim razinama. Tek se tada uspješno zatvara informacijski krug i dolazi do konsenzusnog javnog mrtijenja koje je oblikovano na najdemokratskiji način. Ovakvim sistemom permanentnog valoriziranja svih informacija, tj. tekućim referendumom dolazi se do najrealnije politike. Sistem starih izbora i povremenog izjašnjavanja građana je na taj način u potpunosti nadmašen sistemom delegatskog permanentnog formiranja mnijenja na bazi demokratskog usuglašavanja stavova. Zahvaljujuči takvom fleksibilnom informacijskom i komunikacijskom sistemu društvo ne treba da dugo čeka na potvrđivanja odnosno odbacivanja neldh stavova (kao što je to slučaj u četvorogodišnjim izborima u zapadrtim parlamentarrtim demokracijama), jer se sve provjerava i kontrolika u toku, tj. permanentno. Eto zbog toga se s pravom može reći da je podruštvljavanje sredstava masovnog komuniciranja pretpostavka funkcioniranja samoupravnog sistema u svim njegovim modalitetima, a ne samo u informacijskom sistemu. Međutim, podruštvljavanje u samoupravnom društvu, kao što smo vidjeli, ne znači totalitarizam i fašizam, nego sintezu općeg i pojedinačnog. Zahvaljujući
17