РТВ Теорија и пракса

četiri do šest; zatim je, često, neophodno vršiti, pre konačne podele uloga, probna snimanja sumnjivih mesta. Na žalost, mnogi naši istaknuti glumci nemaju dovoljno razumevanja za takva ispitivanja i odbijaju da im se podvrgnu, kao da je to ispod njihovog dostojanstva; ne znajući ili zaboravljajući specifičnosti radio-drame, i njenog slušanja i njenog izvođenja, oni smatraju da su njihovi kvaliteti, i glasovni, dovoljno poznati i da oni, uz to mogu registar i boju svoga glasa podesiti prema potrebi i želji rediteljevoj. Zato se onda dešava da mlađi Ijubavnik ima glas po kojemu bi mogao biti ne samo otac nego i deda svoje izabranice, ili da glumac govori iz nekog nemogučnog falseta, koji iskrivljuje lik i otežava razumevanje govornog teksta. HUMOR PREKO RADIJA Nije lako jednu humorističnu pripovetku pretvoriti u radio-drama Humor preko radija dolazi do punog izraza; ah komiku je mnogo teže ostvariti. Komika situacija, komika kiprokoa največim je delom, a sva samo vidljiva komika pojave i mimike potpuno izgubljena za radio-slušaoca. Ali radio odlično prenosi komiku karaktera, ukoliko se ona izražava glasom, intonacijom, načinom govora. Obrađivač humoristične pripovetke to ne sme smetnuti s uma. Možda uopšte največe teškoće naše radio-drame potiču otuda što nema dovoljno podesnih tekstova, ne samo originalnih radio-drama nego ni adaptacija drugih dramskih ili pripovedačkih dela. Razlozi su tome mnogostruki. Naše književnike ta grana literarne produkcije ne privlači dovoljno; i zato što se dramsko delo primljeno za izvođenje u pozorištu po pravilu (bar dosad) i bolje nagrađuje i češče izvodi, i zato što dosadašnji nivo izvođenja radio-drama kod nas autoru ne garantuje uvek onakvo umetničko dejstvo njegovog teksta kakvo je on želeo i zamišljao; i zato što velika većina naših književnika ne poznaje radio-dramaturšku tehniku DRAMATURGIJA Tome se ne treba čuditi. Bibisiju (British Broadcasting Corporation) stizalo je prvih godina posle rata prosečno pedeset radio-drama nedeljno, a od njih je samo dva od sto imalo minimalni nivo pismenosti i vladanja radio-dramaturškom tehnikom. Naša radio-drama valjda tek za godinu dana dobija pedeset tekstova, i oni su uglavnom svi pismeni, ali procenat onih čiji autori vladaju radio-dramaturškom tehnikom neće biti mnogo veći nego u Londonu Mnoge od tih „radio-drama”

101