РТВ Теорија и пракса

postajući partner reči i stvarajući polja značenja nedostupnih reči; probija u sistem akustičMh znakova modifikujući značenja prirodnih zvukova i pojačavajuči njihovu simboličku vrednost; prodire u sistem fonogestikulacionih znakova rasipajući njihovu jednoznačnost Opisana situacija menja se u slučaju konkretne muzike. Znaci te grupe su prirodnog porekla; i pored tehničkih modilikacija, deformacija i pretvaranja oni zadržavaju izvestan stepen motivisanosti, zbog čega je njihova kulturna vrednost umanjena. Zbog svoje materijalne različitosti guhe sferu značenja koja u potpunosti pripada kulturnom muzičkom znaku instrumentalnog dela. Umesto toga dobijaju u sferi koja pripada pravim akustičkim znacima. Razlikujući se od njih osiromašenom konkretnošću i doslovnošću imaju veću sposobnost prenošenja simboličkih značenja. Sposobnost proniknuća tih znakova u druge znakovne sisteme radio-dela je manja, a njihova funkcionalnost znatno ograničena (akustička ilustracija za verbalni znak, ekvivalent akustičkog znaka). U okviru radijskog averbalnog sistema oni su integrišuća snaga dve suprotstavljene komponente: motivisanog akustičkog znaka i arbitrarnog muzičkog znaka (instrumentalne muzike) i u sebi spajaju osobine obe komponente. 5. Sistem: čujna reč i akustika je istovremeno kompaktan i iznutra konfliktan. Istina, različitost njegovih sastojaka je pomirena njihovom zajedničkom osobinom - fonskom materijalnošću i avizuelnošču, no ipak se osnovna antinomija radio-znaka njegova istovremena kulturnost i prirodnost - jasno ispoljava u informaciji koju nosi. U okviru sistema nastupa unutrašnja polarizacija značenja. Kada prednost dobija reč - dominiraju pre svega simbolička značenja. Zajedno sa porastom uloge akustike - pretežu motivisana značenja. Promenljivo istupanje simboličkih i doslovnih sadržaja, posmatrano iz pragmatskog aspekta, otfcriva se kao važan sastojak koji uslovljava čitljivost prenošene informacije. On predstavlja raznovrsnost za primaoca čija je čujna pažnja nestalna i sklona lutanju. Pruža odmor mašti, jer dekodiranje akustičkog zvuka koji prati reč, uverava slušaoca u ispravnost shvatanja simboličkih značenja potvrđenih jednoznačnošću akustike. Događa se ipak da je akustici namenjena simbolička funkcija, bliska onoj koju vrši verbalni sistem. Derealizovanje zvuka, usporavanje, übrzavanje, eho - daju arbitrarnost prirodnom

132