РТВ Теорија и пракса

TV i štampani materijali ili folklorno izražavanje audiovizuelne prezentacije. Komunidranje u službi razvoja ima niz ciljeva: od felje da se upoznaju točni podaci i metode, jačanja samosvijesti, do izražavanja težnji i stavova. Za neke od ovih ciljeva pogodnija su određena sredstva komuniciranja, dok drugima odgovaraju drugačiji oblici izražavanja. Kako ujediniti i koordinirati ova raznovrsna sredstva nije samo stvar vještine nego profesionalne i institucionalne suradnje, uključujuči odgovarajuču dodjelu sredstava koja najčešće manjkaju u seoskim zajednicama. I konačno, uspješan razvoj komunikacije ne bi smio samo da skrene pažnju i probudi duhove, več i da povede u akciju i materijalne promjene. To zahtijeva blisku povezanost poruka koje mediji prenose i usluga koje pružaju terenske službe. Ako mediji propagjraju korištenje gnojiva kojih na tržištu nema, ako se Ijudima koji ne mogu doči do sredstava za sprečavanje začeća proklamuje planiranje obitelji, ako se pismenost očekuje od nepismenih kojima nije omogučeno da se školuju u blizini doma ili radnog mjesta, komuniciranje se pretvara u svoju suprotnost U tom slučaju vodi razočarenju i nepovjerenju umjesto aktivnom učešču u razvojnom procesu. Neprimjereno komuniciranje može biti i te kako opasno i nekorisno za razvoj i može mu samo škoditi. Za tok razvojne komunikacije odozgo nadolje od značaja su sve ove komponente: dostupnost i mogućnost korištenja medija, odgovarajuća veza između razvojnih napora i komunikacionih sredstava kao i adekvatna iskorištenost S obzirom da seosko društvo ne može ostati samo pasivni primalac u svim stuaralačkim demokratskim razvojnim naporima, već da mora postati aktivnim učesnikom, i ostale karakteristike tokova komuniciranja su podjednako značajne: Povratna sprega je osnovna u prelazu sa jednosmjerne na dvosmjernu komunikaciju. Mnogo je prihka za stalnu povratnu spregu od seoskog stanovništva k višim forumima i sredstvima informiranja, iako to profesionalci često ignoriraju buduči da rade u klimi oblikovanoj konvencionalnim pristupom masovnim komunikacijama koji ograničava feed-back na kvantitativne procjene broja publike. Možemo spomenuti: pisma uredništvima radija koja se čitaju bez prerada da bi dolazili do izražaja stavovi i pitanja slušalaca, pračenje odjeka na koje takve emisije nailaze na terenu, a koje snimaju putujući reporteri, distribucija kaseta sa programom koje slušaoci mogu da vrate sa snimljenim vlastitim pitanjima i zapažanjima,

83