РТВ Теорија и пракса

Izabrao, priredio i uvod napisao

Radoslav Lazič

U TRAGANJU ZA ESTETIKOM RADIJA

Tragajuči za estetikom radija, u mnoštvu različitil pristupa radiju kao umetnosti, naša istraživanja nas vode i daleke dvadesete godine ovog veka. Svestrani teoretičar iramskih umetnosti, književnik i reditelj Josip Kulundžić u ivom ogledu „Teater i radio” {„Vijenac”, Zagreb, god. IV, 2. stucenoga 1926, ’u knjizi VI, br. 21, str. 357-358) - napisanom i obja/ljenom pre više od pola veka, kada nije bilo ni slutnje o tecrijskom časopisu posvečenom teoriji i praksi radio-televizijslog stvaralaštva, kakav je naš ~RTV-teorija i praksa”, upaeđuje fenomen teatra, filma i radija. Kulundžićev tekst prerosimo u celini. \ „Radio nastoji da uvede svoj teater, Da sve vizuelno mdomjesti oralnim, Radio polazi neposredno od teatra i protiv filna. On donosi teater za uho. Da se riješi problem vizuelni, trebido je takvom radio-teatru, naravno, stvoriti ,kulise za uho . Dakiko, estetska evolucija radija kao osobenog akustičkog medija uskoro će demantovati Kulundžićeve teze o „radiju kao teatru za uho”, jer če se radio u decenijama koje dolaze tražiti i nalaziti u zagovaranju i izražavanju sopstvenog jezika i izraza, Sledi tekst dr Huga Klajna, bez sumnje jednog od najznačajnijih teoretičara naše dramske uraetnosti, objavljen najpre pod naslovom Beleške uz slušanje naših radio drama u „Književnim novinama”, 1952, br. 52, a docnije preštampan u Klajnovoj knjizi pozorišnih kritika Život dvočasovni (Beograd, „Nolit”, 1957, str. 453-467). Značajna je ovde misao da „Naša radio-drama se mora emancipovati od pozorišta - ali ona se ne može odreći saradnje naših istaknutih pozorišnih glumaca i reditelja." Klajn tih šezdesetih godina, dakako, predoseća rađanje jedne nove radio-dramske umetnosti, samostalne i autohtone u porodici dramske zajednice.

89

RTV ESTEHKA