РТВ Теорија и пракса

Josip Kulundžič

RADIO - TEATER ZA UHO

TEATER I RADIO Ima več skoro stotinu godina, kako se propali dramatičari, postavši vanjski saradnici novina, prijete debaklom teatra. Kad im u zadnjim godinama nije uspjelo da povuku teater u propast pomoču poslijeratne finansijske krize, počeli su vikati svoj alarm u vezi s kinematografom. Bez obzira na to što se kino nevjerojatnom brzinom razvio u teater vizuelne dramatizacije solidne literature, tako da gotovo nema dobre teaterske drame (a i boljeg romana) koja nije doživjela svoj prenos na platno, ovi „zloslutnici” i ne znaju, da amerikanski manageri dolaze naveliko čak i u ove naše krajeve, da traže drame, koje bi se, prema svom synopsisu, mogle prenijeti na kinematograf, piatno. Oni, dakako, ne znaju: da sve te filmske preradbe izazivaju želju za poredbom s teaterskim originalom, od koga moraju biti lošije, ne samo zato, što im fali riječ, nego i zato što se, npr. kod nas, može u teatru vidjeti dvjesta puta umjetničidja objektivacija negoli na platnu; (ja ne mogu da zaboravim na traljavi dojam bespomočnog nastojanja i mučenja, što ga je ostavila na mene filmska obradba ~Charleyeve tetke”..., suha i nemoćna, bez snage, da usprkos većeg prostora gibanja, izazove bar stoti dio onoga čistoga komedijskoga smijeha, što ga je izazvala ta „tetka” u našem teatru!). Pa ipak, zbog jeftinoče Mna i zbog isplativosti filma, ta se industrija mogla razviti ekonomski snažnije, u ovo naše građansko doba, negoli teater, koji mnogo stoji i ima samo maiu publiku svoga rayona. I taj razvitak ide u korist teatra, doklegod se film, zbog sve večih pretenzija svoje odgojene mase, razvija u rekiamni zavod za ona teaterska djela, koja filro dramatizira. Oni, koji to ne mogu da uvide, sigurno ne poznavaju teškoče, kojima filmsM producenti dolaze do filmskog sadržaja; (da oni npr. plaćaju cijeMj familiji jednog dramatičara život u amerikanskom filmskom gradu uz riziko, da će im ovaj teatersM čovjek za šestmjeseci svog boravka napisati barem četiri drame koje bi film mogao eksploatirati). Može se razumjeti, da oni, koji vide opasnost filma za teater, to ne znaju. Ali jedno če svakako morati znati, ako su več toliko

92