РТВ Теорија и пракса

Slavko Nastić

OSPORENA MOĆ TELEVIZIJE

Televizija, taj izvanredni tehnički izum, useljen u naše domove i navike, postao je svakodnevica na koju i ne obraćamo posebnu pažnju. Mlađe generacije, odrasle uz televiziju, ne vide u njoj ništa naročito, a i oni stariji koji su doživjeli pojavu teievizije već su zaboravili sa kakvim su je uzbuđenjem i oduševljenjem dočekali. Ipak, još uvijek se nađu pojedinci fascinirani televizijpm, njeni slijepi poklonici i glorifikatori. Oni pripisuju televiziji nepostoječu moć i nastoje da to teorijski osmisle i dokažu. Takvi teorijski napori jenjavaju, mada se još uvijek nađe poneka zakašnjela lasta koja otkriva televiziju u devedesetim godinama dvadesetog vijeka i pokušava da dokaže njenu silnu moć, moć nad Ijudima, moć uticaja na shvatanja i ponašanja Ijudi, na njihovu svijest Takvu moć su osporile i nauka i praksa. Da se podsjetdmo, izložićemo ovdje niz poznatih emipirijskih nalaza ; koji ne izazivaju nikakvu nedoumicu o tome kolika je i kakva moč televizije; Empirijski je mnogostruko istražena moć televizije i nisu nađeni dokazi njene moči u oblasti vaspitanja, morala, socijalizacije, humanizma - u onom dijelu sistema vrijednosti ; koji bi bio svakom pristupačan najviši domet Ijudskog duha. Dubiozna je moć televizije i u oblasti kulture, politike, pa čak i obrazovanja. U tim oblastima televizija nudi mnogo ali efekti su nesrazmjerno mali ili nikakvi. A moć možemo prosuđivati samo po efektima. ARGUMENTI KOJI INDICIRAJU MOĆ TELEVIZIJE Zastupnici teze o moči televizije s pravom se pozivaju na one nalaze empirijskih istraživanja kojima podupiru svoju tezu. ■ Empirijska istraživanja, a i očigledna praksa, nude te argumente. • Televizija je prihvaćena kao medij, postala je svojina masa, u svakoj je kuči, ušla je u intimni život porodice, • Televizija svakodnevno okuplja i „drži”, i to satima, mnoštvo Ijudi - „miiionski auditorij”

33