РТВ Теорија и пракса

bi se vratio tek u nedelju 9. decembra iste godine prigodnim programom sasvim druge vrste jednočasovnom specijalnom emisijom Nušićevo veče, povodom njegovog sedamdesetog rođendana. No, humor je i dalje nastavio vrlo skromno: opet „prazni” dani prolaze bez ikakvih humorističkih sadržina. Oktobra 1935. nema, recimo, nijedne emisije koja bi opominjala na humor, kao ni januara i febmara 1936. U ostale dane, poneka kozerija, što tesko da može zadovoljiti potrebe slušalaca, više ukazuje na istinski nedostatak pravog stvaralaštva, humorističko-satiričnog reagovanja na savremena zbivanja. Časopis „Radio Beograd - ilustrovani nedeljni časopis za radiofoniju” (vlasnik i izdavač Sreten Il.Obradovič; urednik Petar S.Obradović; štampa Grafički umetnički zavod Planeta) smatrao se pozvanim i nadležnim da o tome, u ime slušalaca i javnosti, kaže svoju reč. U (nepotpisanom) podužem uvodniku posvečenom „Generalnom programu” koji če „naša stanica ... uskoro dati... za ovu sezonu” (u broju od 3. novembra 1935) prilično je prostora posvećeno ovoj temi. „Sudeči po humoru koji emituje naša stanica, Srbi i Beograđani su najneduhovitiji ijudi na zemljinoj kugli. Međutim, to nije tačno, naš narod je i u literaturi umeo da se manifestuje vrlo finim duhom i humorom, a vrlo često se nailazi i na ijude iz' kojih i u običnom razgovoru iskri humor u bezbroj sjajnih varnica. Zašto se i o tome malo bolje ne povede računa, Nekoliko ličnosti vrlo problematične duhovitosti zauzele su pozicije i drže ih beskorisno po siušaoce. Programski referent u čiji delokrug spada ta grana programa morao bi se potruditi da dosadanjim ,humoristima‘ nađe bolju zamenu, koja če nam dati zaista humorističnu emisiju...” I pored do sada navedenih podataka i tadašnjih kritičkih ocena, moramo se ipak zapitati da li možda iz perspektive današnjeg vremena, ne pridajemo stanju humora na radiju značenje nesaglasno onom koje je on stvarno imao u svoje doba, ne čini li nam se stanje crnjim nego što je zaista bilo u sklopu celokupnog radija tih prvih godina? Ne smemo smetnuti s uma da je radio tada bio epohalno nova pojava i u svetu i kod nas, da je označavao takav preokret u ijudskom komuniciranju,

107