РТВ Теорија и пракса

„Zar se ne bi mogle prenositi Ježeve večeri' preko radija?” - pita več navedeni uvodničar časopisa „Radio Beograda” (3. novembra 1935), pa nastavlja: - „Опе bi mogle biti prerađene specijalno za mikrofon. Ovo je ideja koja ne mora biti primljena, ali je mi nabacujemo kao ideju. U svakom slučaju, činjenica ostaje da je naš radio skoro sasvim bez humora, koji je vrlo važan sastavni deo svakog dobrog programa...” Samo dve nedelje kasnije (17. novembra 1935) časopis nas obaveštava da je Radio-Beograd u svom „generalnom programu” pod П/4 uneo sledeče: kozenja: bez promene, i sa pretpostavkom da će se postiči sporazum i saradnja sa grupom iz „Ošišanog ježa”... [što (nepotpisani) uvodničar pomalo rezignirano komentariše; „Nažalost, sve do sada ,pretpostavka‘ je ostala pretpostavka, bez izgieda na ostvarenje, što možemo samo da žalimo, jer je taj naš satirično-humoristični list okupio oko sebe kvintesenciju duha i humora beogradskog”.] U sjaju uspeha „Ošišanog ježa”, beda humora na radiju izgiedala je još veča. Ali, kako vidimo, baš pod tim utiskom, izlaz se tražio u pogrešnom pravcu - u „Ježevim večerima” ... prerađenim specijalno za mikrofon umesto u traganju za pravim izrazom radija, za osobenostima i mogučnostima toga izraza i « ; stema komuniciranja. No, potrebe rađaju rešenja - nekad i kad se več izgubi nada. U broju od 31. maja 1936. časopis „Radio Beograd”, rezimirajuči anketu koju je sproveo među siušaocima radija, konstatuje da se na prvom mestu rubrike „Naročite primedbe” nalazi zahtev (molba, vapaj, več kako ga shvatimo): Dajte i malo humora! U komentaru se kaže: „Zaista, umesna želja; jer je naš program gotovo sasvim lišen ovog važnog sastavnog dela...U stanici smo saznali da su preduzeti koraci da pred mikrofon Radio Beograda dođu istaknuti beogradski humoristi. To za sad još nije ništa definitivno, ali postoji mogučnost, koja daje nadu, i to je nešto”.

111