РТВ Теорија и пракса

Začudio me i dopao mi se njegov smiren glas, staložena rečenica i ponešto arhaičan jezik. Mislio sam, dok sam odgovarao na različita pitanja, kako možda i neču moči da ga snimim; jednostavno čemo otiči u kafanu i sve če se svesti na razgovor koji ču jedino moči da pamtim. Pa, i to me je radovalo. Odmah me je pitao o književnoj situaciji u Jugoslaviji. Video sam da je odlično obavešten, da poznaje mnoge Ijude i prati njihovo kretanje u javnom životu, Naročito ga je interesovalo kako omladina danas prima literaturu. „Znate, to je najvažnije” - rekao je raspitujuči se da li su posečene književne večeri u Domu omladine. Delovao je kao umomi mudrac koji razume mnogo više nego što pokazuie, štedeči reči, ne zbog mrzovolje, več zato što je godinama svašta preturio preko glave i jezika, pa sada govori precizno, bez suvišnih ukrasa. Pitao me za Krležu i Andriča (više zato što ga je interesovalo šta jedan mlad čovek misli o njima nego zbog nečeg drugog), za mlade pisce (od kojih su mu mnogi dolazili ovamo, u London, i donosili svoje knjige pesama tražeči od njega sud). Pomenuo sam mu njegovog poštovaoca Ljubomira Simoviča, i dodao da sam mu od njega doneo jedno pismo i novu knjigu koju mu ovaj šalje. Tada je Crnjanski, prvi put, malo živahnije počeo da govori; „Тај Simovič, on mi je prvi poslao knjigu, a kada nije dobio odgovor sa mišljenjem, potegao je pa je u nekom omladinskom listu napisao kritiku o meni, koia, po mom mišljenju, nije bila ni pametna ni dobronamerna”. - Cmjanski je rekao ~u nekom omladinskom listu”, ali je nešto kasnije pomenuo „Vidike” pa je i po tome bilo jasno da izvanredno pažljivo prati publikacije u Jugoslaviji. - „Međutim, ja se ne Ijutim na te mlade Ijude. Oni dolaze k meni sa svojim pesmama tražeči mišljenje koje ja često ne želim da im dajem, jednostavno zato što se po njihovoj poeziji vidi da dosta čitaju strane pesnike i da pokušavaju da budu originalni, Kad mladim Ijudima kažete nešto nepovoljno o njihovom radu, o poeziji naročito, oni se strašno naljute. Kad nama starima kažete nešto loše, mi se ne Ijutimo, naprosto navikli smo na sve”.,.

93