РТВ Теорија и пракса

FENOMEN PROJEKCIJE-IDENTIFIKACIJE U ovim uslovima čemu pripisati začuđujući fenomen projekcije-identifikacije? Ovde se pristupa važnom, ali vrlo misterioznom pitanju. Zadovoljičemo se da otvorimo samo perspektive za istraživanja. Za Makluana kvalitet televizijske slike favorizovaće „učestvovanje u dubini”, jer kako nije savršena, ona će nastojati da je osoba koja je gleda upotpuni i poboljša. S druge strane, ona ima potrebu za novim, ličnim kontaktom, sa direktnom okolinom, prijateljima, poznanicima, „svim učesnicima” istih slika. „Televizija podstiče diskusiju”. Ovom činjenicom ona Ijude upučuje jedne na druge više nego što su to oni činili do sada: „Svi moji prijatelji došli su da vide kraj” - piše strasni gledalac Voljene Žanik. U isto vreme, ovi heroji postaju „pozvanici” i teme razgovora. Svakako je Božić na četiri strane odgovarao očekivanju velikog dela publike, pisala je autor Dominik Sent-Alban. Za vreme emitovanja dobila sam petnaest-dvadeset hiljada pisama. Nepoznato je koji mehanizam nekog gledaoca stavlja ~na mesto” heroja koga razume - u čudnoj mešavini realnog i imaginarnog? Verovatno je da če neka psihološka studija iz oblasti audiovizuelne komunikacije ustanoviti taj neverovatni transfer. U stvari, šta je kultura ako riije zbir simbola, mitova, slika koji prodire u intimu svake individue i oformljuje njeno ponašanje. U ovom slučaju biće izvesne osmoze između našeg dubokog ja i heroja koji imaju iste kulturne vrednosti kao što su Ko je „dvojnik” nas samih koji nas fascinira? On predstavlja - u neku ruku - idealnu sliku, model koji nam je stvorilo obrazovanje, društvo, kultura. Dakle, kakav model se nudi masama? Treba se ograničiti na „mitologiju” televizijskih feljtona: kauboje, trgovce, direktore koji trijumfuju, moderne devojke sa puno para ili čuvene porodice prošlog veka dobro zaštićene u starim dvorcima... Naprotiv, Fransoa Gajar ili život drugih samim podsečanjem na svakidašnjicu gledaoce je

100