РТВ Теорија и пракса

је priča о onome što se događa u fiktivnom svetu feljtona. Audiovizuelni jezik je skup kadrova. Svaki kadar je slika koja se u neprekidnom pokretu razvija od trenutka kada kamera počinje da snima dok se ne zaustavi. Kreativnost se pojavljuje na nivou korišćenja vizuelnih, auditivnih i verbalnih elemenata. Kako smo videli, vizuelni čin se obrađuje na različite načine, prema specifičnostima svakog vremenskog prikazivanja. U 19 sati, iluzija je kraljica. Kamera izbegava krupne planove, izbacuje se realizam. To je čas kada deca gledaju televiziju, a cenzura preporučuje da se ona poštede slika sa bračnim i društvenim problemima kao što je preljuba, na primer. Lica su pristojno obučena, nema scena bede, stanovi su čisti. Televizija ispunjava svoju didaktičku ulogu. Beda je ovde ocrtana u svom najdostojanstvenijem vidu, a istaknuti su i njeni pozitivni aspekti. Slika če se zaustaviti na skromnoj ali pristojnoj sobi koja če poslužiti kao model gledaocima koji se nalaze u istim uslovima. U 20 časova režija postaje neorealistička, u smislu koji joj daje italijanski film. Zlo se pojavljuje u okviru koji ne ostavlja nikakvu sumnju u svoju neprijateljsku prirodu; novi bogataši u vili kičerajskog stila, itd. Auditivni jezik nadgrađuje sliku. Slavni kompozitori i muzičari učestvuju pronalaženjem odgovarajuće muzičke teme za svaku od glavnih ličnosti. Uspeo feljton automatski lansira muziku koja ga prati i prodaja ploča silovito raste. Uvek u auditivnom domenu, pribeležimo usput da nedostatk zvuka stvara efekat napetosti; promena zvuka, na primer, omogučava da se nasluti da če se važan događaj odigrati. TV novela se drži istovremeno realizma (prenošenje svakidašnjice na video), i svog uticaja na gledaoca da bi prihvatio prezentirane modele, gura ga da kupi svaki proizvod koji se hvali u reklamnim intervalima i čak, u izvesnim slučajevima, da se bavi sportom - u Igrajte sa mnom prikazuje plesni studo i sugeriše mu da pazi na svoj fizički izgled i u istom duhu da kupi sportsku opremu.

120