РТВ Теорија и пракса

ekstravagantnog ponašanja jer ono izlazi iz okvira društvenih i moralnih normi. Istovremeno, „slično” služi i kao „princip izjašnjavanja”. Da bi gest bio prihvatljiv treba da bude poznat; ovo zajedništvo mogli bismo nazvati „mudrost nacije”. Paradoksalno, „ekstravagantno” je privilegija realnog. Priča, nasuprot, isključuje slučajnost, bar iz televizijskog feljtona. Nepredvidljivost sadrži opasnost јег odvodi gledaoca van ustaljenih puteva ustanovljene tradicije i konvencija. Na kraju, sve ne može da se kaže na televiziji kao na nekom drugom mestu. IDEOLOGIJA FELJTONA Da se zaključiti da sličnost ostvaruje najefikasniju cenzuru, nesvesno to je autocenzura, koja režira feljtone i određuje „mogućnosti realnog” na televiziji. Autocenzura u ime ustaljene kulture vrši selekciju izvesnih aspekata realnosti koje bira da bi nam prikazala na već određen način ono što odgovara i publici i društvu. Na osnovu sličnoga, cenzura se javlja u vidu ideologije. Šta je ideologija feljtona? Skup predrasuda koje, ne samo da se odražavaju prevashodno pri izboru tema, več odlučuju i njihov način obrade. Ideologiji je u velikoj meri stalo do forme koju koristi sadržaj da bi se izrazila. Ideologija se kamuflira izborom rečnika teksta (reči, ton, način izražavanja) a transformiše i uglove snimanja, montažu, izbor plana, položaj ličnosti i njihovo izražavanje. Na primer, u vrlo strašljivoj tipologiji feljtona, unapred se zna i prepoznaje prema tonu i prema jeziku policajac. nastavnik, profesor, oficir, majka porodice, bolničarka... Svaka ličnost izražava način bitisanja koji odgovara več napravljenoj idealnoj slici o profesiji ili o državi. Međutim, Fransoa Gajar izazvao je skandal zaljubivši se u kradljivicu, jer je „uprljao sliku advokata” (protesti gledalaca - advokata). Zar je nemoguče da se takav događaj desi u životu? Ovo znači da ideologija nameče čitavu viziju sveta. U popularnom feljtonu Voljena Žanik reč je o provincijskoj

90