РТВ Теорија и пракса

nelogičnosti, nesreče - nisu dobro prihvačene, jer, u tom slučaju, fenornen projekcije-identifikacije koji se nalazi u osnovi ovakvog spektakla - ne realizuje se: nemoguče je prepoznati se u licima ili situacijama suviše čudnim. Čovek može da se identifikuje samo sa „sličnom osobom”. ~Od feljtona se, svesno ili nesvesno, osim razonode, traži i informacija: prikazujuči bilo nepoznata mesta, način života ili nove porodične, društvene, moralne, obrazovne modele... Iz feljtona se često nešto nauči” (jedna gledateljka). Na pitanje: ~Da li po vašem mišljenju feljtoni mogu da pomognu da se bolje shvate problemi svakodnevnog života?” 63% ispitanih osoba odgovorilo je; „često”. 2 Nikako, dakle, ne bismo mogli da zanemarimo dokumentarni aspekt; feljton se, bez svake sumnje, javlja kao rasadnik saznanja. Televizijski feljton - odsjaj života, ali kakvog? Verno ili lažno ogledalo? Da li se publika u njemu stvarno prepoznaje ili u njemu vidi, a da toga i nije svesna, samo svoju ličnu idealizovanu sliku? SLIČNO U najnaivnijem smislu „slično” je veoma blisko „realizmu”, znači onome što odražava realnost - što joj je slično: slično ili pravo. U drugom smislu „slično” izražava „javno mnenje”, ono za šta većina Ijudi „veruje da je realno”. Svaki razgovor, svaka priča treba da se odnose na izvesnu predstavu, ili koncepciju stvarnosti. „Slično” u jednom delu je vrsta maske koju na sebe navlači neka priča da bi odgovorila na ono što se od nje očekuje. „Slično” se podudara sa pojmovima morala, konvencija i lepog ponašanja, znači - poštuje se norma. Shvatiti i opravdati ponašanje jedne osobe znači moči se na nju osloniti. Otuda spontana i sistematična osuda svakog

2 Service des sondages de 1’0.R.T.F., 1970

89