РТВ Теорија и пракса

shvatanju videa, Sanja Iveković ističe da je ne zanima „video per se (njegov elektronski aspekt), već prije svega sadržaj kojega zasniva na kontrapunktu između realnog vremena i medijskog vremena”. Isto tako vrhunski nivo dostiže u poslednjim trakama Marina Abramovič delujući od 1976. ii zajednici s nemačkim umetnikom Ulajem (Ulay) (njihov rad City of Angels dobitnik je prve nagrade na Intemacionalnom video-festivalu u Lokarnu 1983),'n0 zbog stalnog boravka u Holandiji veze ove vrlo značajne umetnice s jugoslovenskom sredinom svode se samo na njeno poreklo i na početnu etapu njenog rada u Beogradu 1970-75. godine. Sasvim na drugoj strani, pod okriljem televizije i njene potrebe za usavršavanjem programa, ali zahvaljujući i energiji prodora mladih koji su odrasli i sazreli zajedno s ovim medijem, javlja se u poslednje vreme niz nadarenih reditelja koji u svojim emisijama koriste novu vizuelizaciju proizišlu iz iskustva videa. Pomenimo pre svih beogradske autore Borisa Miljkovića i Branimira Dimitrijevića (Rokenroler 1980. Ruski umetnički eksperiment) i Stanka Crnobrnju (Beograd noću 1981), mada oni danas nisu i jedini predstavnici ovog trenda. Možda je to pitanje stava i shvatanja, no doprinose ovih spremnih profesionalaca mislim da pre treba videti u kontekstu inovacija jezika i repertoara regularne televizijske mreže, nego u kontekstu videa koji je započeo kao vrsta „personalne televizije” i koji je upravo zbog te subjektivne crte blizak statusu umetnosti a ipak bitno drugačiji od statusa što ga u savremenim društvima ima moćna institucija televizije. Bez razvijene elektronske tehnologije koju danas poseduju jedino institucija televizije ili specijalizovani video-centri ne mogu se danas poduzimati eksperimenti sa prestrukturacijom i dekompozicijom slike, s iznalaženjem njene nove i u pravom smislu reči elektrorrsKe vizuelnosti zasnovane na dinamici formi i aktivnosti boja, što u jugoslovenskim uslovima najkonsekventnije razrađuje jedim školovani video-umetnik Miha Vipotnik. Upravo u njemu moguće je videti potpunog video-autora, dakle autora koji se nikada nije služio nijednim drugim sredstvom osim

166