РТВ Теорија и пракса

posvetim, pa sam nastojao da se okušam u svakom od njih. To je, prirodno, dovelo kako do dobrih tako i do loših posledica: s jedne strane neposredno sam iskusio sličnosti i razlike između filma, pozorišta i televizije (radija), a sa druge nisam uspevao da se dovoljno udubim u samu prirodu određenog medija, što je neophodno ako čovek želi da ne ostane površan. Kada sam počeo da se bavim teorijom filma na akademskom nivou, shvatio sam da moram da se posvetim isključivo toj oblasti. Moje školovanje u oblasti filma i pozorišta (donekle i televizije) imalo je tri faze. Prvo u beogradskoj Visokoj filmskoj školi (docnije fuzionisanoj sa Pozorišnom akademijom, sadašnjim Fakultetom dramskih umetnosti); zatim u Moskvi (gde sam u VGIK, pored studiranja filmske teorije pratio i rad grupe za filmsku režiju) i, konačno, na njujorškom univerzitetu (NYU) gde sam doktorirao na odeljenju za istoriju i teoriju filma. Trenutno, kao što Vam je poznato, predajem teoriju i istoriju filma na Harvardovom univerzitetu. Ma koliko paradoksalno izgledalo, moj dipiomski rad na Pozorišnoj akademiji predstavljao je pozorišnu režiju (scenska postavka adaptacije Sremčevog romana Pop Ćira i pop Spira). Posle toga režirao sam jedan igrani, jedan kratki poluigrani film (zajedno sa Ljubom Radičevičem), zatim nekoliko pozorišnih predstava i seriju dramskih emisija na Beogradskoj televiziji. Ovo ističem zbog toga što Vas naročito interesuje tzv. intermedijalna režija, odnosno mogučnost izučavanja osnovnih principa režije ne sarao u okviru jednog medija, nego i drugih, srodnih. U širem smislu bila bi to, kako kažete „interdisciplinarna nauka o umetnosti”, na šta se zaista sve više obraća pažnja u savremenim visokim školama, posebno onima koje izučavaju praktične aspekte umetničkog stvaralaštva, To neminovno podrazumeva i proučavanje opšte (kao i posebne) teorije umetnosti, a to je izgleda sve više problem modernog izučavanja umetnosti na akademskom nivou. Kao što sam več naglasio, moja trenutna (po svoj prilici i završna) preokupacija filmskom teorijom, ne dozvoljava da o ovom - kako ga Vi imenujete, „složenom” - problemu govorim autoritativno. Ipak, činjenica da sam se svojevremeno aktivno bavio

170