РТВ Теорија и пракса

umetničko-teorijskim disciplinama које navodite, dozvoljava da iznesem svoj stav. Znači li to da je za modemog reditelja, i pored specijalizacije za koju se u suštini zalažete, neophodno da se obrazuje, bar u izvesnoj meri, i kao teoretičar jednog od predstavljačko-komunikativnih medija? Nema sumnje da savremeni reditelj mora da prevaziđe ograničenja koja mu nameče njegova uža profesija kao i njegovo neposredno školovanje. U protivnom, ma koliko bio spretan i talentovan, on neče moči da prevaziđe tehničke okvire odgovarajučeg zanatstva. To potvrđuje praksa savremenih televizijskih reditelja koji, največim delom, postaju „proizvođači” ma koliko briljantnih TV emisija u tehničkom pogledu. O istinskoj umetnosti tu nema ni traga, zbog čega svi oni kojima njihov talenat i kreativni instinkt ukažu na tu činjenicu, svim sredstvima nastoje da ostvare filmsko delo ili da se subjektivno izraze u oblasti eksperimentalnog video-žanra. Smatram da je kriza savremenog stvaralaštva uopšte u tome što je subjektivna komponenta u umetnosti prigušena do te mere da ostvarenja gube smisao i dejstvo na umetničkom planu. Objektivne okolnosti nagone savremene reditelje da se profesionalno što više usavrše i specijalizuju isključivo u oblasti datog medija, buduči da to garantuje mogućnost zapošljavanja bilo u pozorištu, ili u filmskoj odnosno televizijskoj industriji. Ovakva paradoksalna situacija sa kojom se suočavaju mladi reditelji zahteva kompromis koji bi omogučio, s jedne strane specijalizaciju u profesionalnom pogledu, a sa druge sticanje dovoljno znanja i iskustva iz oblasti teorije datog medija i ostalih umetnosti (tu uključujem literaturu, muziku, slikarstvo i filozofiju). Očigleldno, to nije lako postići i samo oni najuporniji i najtalentovaniji u stanju su da tu, nazvao bih je „interdisciplinamu specijalistiku”, saviadaju. Paradoks je, međutim, mnogo dublji: što student više upoznaje posebne karakteristike drugih umetnosti i shvata složenost njihovog uzajamnog odnosa, utoliko više oseča neophodnost izučavanja specifičnosti određene umetnosti, tj. usredsređivanja na samo jednu teorijsku disciplinu. Izgleda da je došlo vreme apsolutne specijalizacije u svim naučnim disciplinama, pri čemu

171