РТВ Теорија и пракса

Shvativši da sam zapao u čor-sokak, pokušao sam da obrazložim suštinsko značenje svoje tvrdnje. Svaka radikalna teorija neminovno teži ka apsolutnom konceptu koji ukazuje na daleki cilj i samu suštinu stvari, Teorija ima smisla jedino u okviru radikalnog mišljenja; inače ostaje na nivou žurnaiizma. U tom kontekstu, moja ideja o Mona Lizi u podrumu ima metaforičko značenje: ona ukazuje na vrednosti koje postoje bez obzira kako če ih određena sredina ili socijalna grupacija prihvatiti i protumačiti. Nije to nikakav idealizam, nego odvajanje umetničkog ostvarenja od socijalnih, ekonomskih, političkih, religioznih i drugih istorijskih kategorija. Iskustvo pokazuje da su svi pokušaji da se umetnost podredi tim kategorijama, bili neodrživi. Ipak, šta ako određena sredina, tj. njen kultumo-intelektualni nivo ne uspeva da konzumira visoko artistička umetnička ostvarenja? Umetnikov nagon da stvara bez osvrtanja na to kako če određena sredina (još manje politička grupacija) da reaguje i protumači njegovo delo - to je Ijudska spiritualna osobina kojoj druge, pa i istorijske komponente, ne mogu da određuju okvire dejstvovanja. Na tom konceptu bila je zasnovana metafora o Mona Lizi u podrumu, to je bila moja „рошка” mladim rediteljima koji su, daleko više nego drugi stvaraoci, stavljeni u iskušenje da prave kompromise sa ekonomskim, političkim i drugim istorijskim okolnostima. Očigledno, moja metafora nije imala dejstva, odnosno proizvela je suprotnu reakciju. Studenti su uzvratili: „Znači treba da odbijemo svaku mogućnost rada na televiziji koja je namenjena masovnom gledalištu, treba da pravimo filmove koji če odmahići u podrume Kinoteke?” Ne, odgovorio sam, to je krajnost koja u praksi nije ostvarljiva pa ni preporučljiva! Ipak, nastojte da pravite što manje kompromisa, pokušajte da se borite za svoju subjektivnu umetničku viziju do krajnjih granica i poslednjeg daha. No, bilo je već kasno: izgubio sam poverenje, shvaćen sam kao „čistunac” i „idealista" koji nema dovoljno veze sa stvarnošću.

174