РТВ Теорија и пракса

umetničko izražajno sredstvo. Otuda verovatno njihova spontana averzija prema mom usredsređivanju na film kao artistički medij, tj. film i televiziju koji su oslobođeni bilo kakve zavisnosti od toga da li če „široka publika”, koja je oduvek bila najveća smetnja za razvoj i plasman istinskog umetničkog stvaralaštva, prihvatiti izvesno delo, još manje koliko če novca ono ostvariti. Činjenica da ovi mediji zahtevaju velika finansijska sredstva za realizaciju, niukoliko ne sme da utiče na umetničko-estetičko vrednovanje ostvarenih dela. To naročito mora da važi za školske ustanove koje se bave umetnošču;u akademskom pristupu umetnosti finansijske okolnosti moraju da se shvate kao „nužno zlo” koje je neophodno prevazići i odbaciti kako u teoriji tako i u praksi. Teorija treba da prednjači u topi pogledu; naročito na režijskim odsecima teorija ukazuje na idealan cilj kome istinski umetnici moraju da streme. To ne znači da ne treba izučavati finansijske, ekonomske i političke aspekte umetnosti; no, tu oblast „pokrivaju” sociologija, politička ekonomija, masovne komunikacije, a ne estetika i teorija. Primedba da se umetnost ne može odvajati od mase, ideologije, politike itd., danas je, bar u naučnom svetu, neprihvatljiva. Međutim, ja sam se u Beogradu stalno sukobljavao sa studentima upravo na tom planu. Da bih izoštrio diskusiju ja sam, u mom stilu, odlazio u ekstremnost braneči ovakvo gledište. Možete zamisliti kakva se vatra zapalila! Mislim da sam baš studentima novosadske akademije u jednoj diskusiji rekao da je - sa estetičkog stanovišta sasvim beznačajno da li če Mona Lizu u Luvru videti stotine hiljada posetiiaca ili če je prikrivati mrak u nekom podrumu (kao što još uvek pojedine od najznačajnijih Pikasovih platna iz „plave epohe” prikriva mrak podruma lenjingradskog Ermitaža). Na licima mladih reditelja pojavila se konsternacija! Zar umetničko delo ne postoji jedino u srazmeri sa njegovim neposrednim društvenim dejstvom? Zar se može tako „idealistički” pristupati stvaralaštvu koje je proizvod Ijudske svesti u određenoj istorijskoj sredini? Zar se stvaralac može tako „mehanički” odvojiti od publike?

173