РТВ Теорија и пракса

takve tehnološke privilegije (mnogi) gledaoci će odlaziti i u Javni” televizijski bioskop, baš kao što se ja upravo spremam da odem na projekciju Bergmanovog filma Fam i Aleksandar (u velikoj dvorani ~Sava”-centra - FEST), iako posedujem vrlo dobru kopiju na 16 mm i odličan projektor. To naravno ne isključuje da bi mnogi radije ostali kod kuće i u intimnom krugu gledali projekciju Bergmanovog filma, kao što sam ga i ja već toliko puta gledao (radi anaiize). Prema tome, i u budućnosti će postojati dve grupe gledalaca: oni koji če film kao i televiziju smatrati jedino zabavom i sredstvom komunikacije i oni koji če i u novom mediju, nastalom amalgamiranjem filma, televizije i videa, tražiti umetnička ostvarenja. Da li če se kvantitativna proporcija između te dve grupe promeniti? Sumnjam, a ako se to i dogodi, biće to u veoma dalekoj budučnosti, tj. broj Ijubitelja filma, televizije, video-medija kao umetničkog izražajnog sredstva ostaće vrlo dugo veoma mali. Naravno, postoje izgledi da se ta srazmera relativno smanji, i da se poveća broj gledalaca sa razvijenim sinematičkim senzibilitetom. Cela moja nastavnička karijera je zasnovana na uverenju da je neophodno - i mogućno - razviti takav senzibilitet, Estetički doživijaj koji takav senzibilitet pruža vredan je napora i borbe za takvu „veliku manjinu”. Skoro dve godine niste horavili u Jugoslaviji, da li su Vas iznenadila naša nova filmska i TVostvarenja? Iznenadila? Više od toga - razočarala! Stvarno sam uznemiren očiglednim zanemarivanjern estetičkog aspekta i umetničkog kvaliteta vecine naših filmova i TV programa. Kao da sve više preovlađuje shvatanje ovih medija kao isključivih sredstava za zabavljanje mase. Ma koliko to bilo neophodno sa ekonomskog stanovišta, to je izvanumetnička funkcija filma i televizije. No, pojedini naši kritičari (poput Tirnanića) nastoje uporno da „teorijski” opravđaju takav trend, razvijajući „žanrovski” koncept filrna i narativnih (dramskih) TV emisija (o video-umetničkom žanru oni uopšte ne razmišljaju), a to nije ništa drugo nego prikrivanje čisto komercijalnog pristupa filmu i televiziji, tj. njihovo

180