РТВ Теорија и пракса

REDITELJ

Ро Oskaru Broketu i Arseniju Jovanoviću GLASIGOVOR lako reditelj može upotrebiti šumove i muziku, osnovna sredstva njegovog zvučnog izraza predstavljaju glumčev glas i piščeve reči Često je problem glasa i govora zapostavljen u odnosu na glumu l , ali reditelj ove činioce mora da razume i pravilno koristi, tumačeći tekst na sceni. Promenljive vrednosti glasa su visina, jačina i boja. Svaka od njih može se iskoristiti u obeležavanju likova, a i kao putokaz promene odnosa i osećanja. Na primer, u trenucima šokova visina i jačina glasa obično rastu, a boja odaje napetost. Neophodno je da glumci dovoljno vežbaju glas kako bi bili u stanju da ga efikasno is oriste izražavajući različita psihološka stanja i dramske situacije. Токош poslednjih četvrt veka malo je pažnje posvečeno vežbanju glasa. Posledica toga je činjenica da glumci ne vladaju jednim od najsnažnijih uticaja na publiku i postizanjem čitavog niza raznovrsnih efekata. Gledalište izvanredno zapaža sve glasovne činioce. Visok glas na gledaoca drugačije utiče od dubokog glasa muškarčine; slično tome različita konotacija prati brbljivo i glasno lice od tihog i čutljivog. Reditelj mora sa razumevanjem prići glasovnim činiocima i njihovom uticaju na publiku, kako bi na odgovarajući način obradio svaki lik i pomogao glumcima koji nisu u stanju da samostalno dođu do traženih glasovnih obeležja 2. Poboljšanje 1 Zanimljivo je da Broket pod „glumorn” ovde podrazumeva vidIjiv deo glumčeve igre. Pod glumom se, međutim, podrazumeva sveukupnost glumčevog izražavanja. Glas je neodvojiv deo te sveukupnosti. 2 Nedopustivo uopštavanje - sem ako se ovo ne odnosi na potpuno neobučene početnike. Rekao bih čak da bi se teško našao jugoslovenski glumac koji se ne bi osetio povređenim da mu reditelj određuje „glasovne činioce”.

200