РТВ Теорија и пракса

sopstvene motive, sopstvene odnose s ostalim likovima, značenje svake pojedine scene kao i predstave u celini. Rezultat takvog pristupa je naglasak na pravom mestu,iako se može javiti potreba za izvesnom tehničkom pomoči u izgovoru, jačini i infleksiji, pogotovu kada je u pitanju rad sa neiskusnim glumcima. Reditelj se mora truditi da obezbedi uverljivost govora i glasa. Sasvim je mogučno da glumci zvuče lažno te da su im uloge neubedljive. 7 Ovakvi nedostaci mogu se ispraviti radom na elementima prikazanim u prethodnom pasusu. Ponekad teškoče nastaju kada jedan ili više glumaca ne uspeju da reaguju „ро ključu” (tj. reakcija ne odgovara podsticaju). „Preterana” ili „nedovoljna” gluma uvek je u vezi sa reagovanjem na odgovarajuču situaciju. Reditelj mora da pomogne glumcu da otkrije pravi „ključ”. Ponekad glumac svoj tekst izgovara previše izveštačeno i promišljeno. U takvom slučaju reditelj mu pomaže da se približi spontanom tonu običnog razgovora. Nasuprot tome, u Šekspirovim i drugim dramama u stihu reditelj je često u situaciji da pomaže glumcu da se odvoji od uobičajenog tona svakodnevice i uplovi u poetiku teksta.

e Visina, boja, artikulacija i izgovor - apsolutno sve što glumac čini, odraz je onoga što se u njemu prirodno i logično događa kao što se događa i u životu. Zbog toga su sva ova sredstva zanimljiva za gledaoca, jersu „dokaz stvamosti". Kada ove pojave nisu motivisane, gledalac za trenutak može biti prevaren, sarađivace neko vreme s glumcem a onda će izgubiti interesovanje. Zato, dok s glumcem istražuje raznovrsna sredstva glasovnog i drugog izražavanja, reditelj pre svega traga za motivom. Niko u životu ne spušta glas tek tako, ne übrzava govor tek tako, ne naglašava pojedine reči tek tako. Broketovo, naravno, podrazumeva, ali nije naodmet to naglasiti. U pozorištu se često čuju reči „bržel”, „usporil”, „spusti glas!” koje u kontekstu onoga što se u tom trenutku dešava znače istovremeno i promenu motiva, ali često ne znače ništa sem pokušaja da se veštačkom, nemotivisanom promcnom scensko zbivanje i rad glumcaučine nasilno zanimljivijim i to se redovno događa manje iskusnim i manje darovitim rediteljima.

7 Utisak „lažnog” (glasa, govora. infleksije - bilo čega) proističe iz nedostatka osnovnog „verovanja” i uzaludno je, čini mi se, raditi na govoru i glasu, infleksijama i bojama ako u glumcu nije pokrenut osnovni motiv za igru. To je samo prikrivan je veštinom

203