РТВ Теорија и пракса

RADIO-BEOGRAD NEKAD I SAD

Povodom jubileja Radio-Beograda - četiri decenije rada u slobodi - urednik RB Čedomir Vučković razgovarao je sa dvojicom bivših direktora ove institucije Pruoslavom Vasiljevićem i Dragoslavom Markovićem. Iz obimnog interujua izdvojili smo neke segmente koji osvetljavaju okolnosti u kojima je Radio delovao u prvim posleratnim godinama. PRVOSLAV VASILJEVIĆ: Za direktora i glavnog urednika Radio-Beograda postavljen sam negde u aprilu 1945. godine. Studiji Radio-Beograda su se nalazili u Ulici Kneza Miloša, gde je sada Sekretarijat za inostrane poslove, na petom spratu. To je, naravno, tada bila radio-stanica sa više nego skromnim tehničkim sredstvima. A Ijudi koje sam ja zatekao u to vreme u Radio-Beogradu bili su Duško Kostič, Petar Vujović, Bojčevič (rukovodilac tehničke službe), Mihailo Vukdragovič, zatim Andreja Pregcr koji je bio urednik muzičkih emisija. Tu su bili i Lola Đukič i Guca Trailović. Glavni spikeri, ako mogu tako da kažem, bili su Miroslav Mitrovič i Mira Trailović. Usiovi za rad bili su skoro nemoguči. Рге svega, od tehničkih sredstava bilo je nešto trofejnog materijala, bez ijednog magnetofona, možda par stotina gramofonskih ploča, i to je bilo sve, a prostor koji nam je pripadao bio je više nego mali i nedovoljan. Zato se kao prva stvar postavilo pitanje obezbeđenja novih prostorija za Radio-Beograd. Imali smo dosta teškoča dok smo dobili Zanatski dom u kome se i sada nalazi Radio-Beograd. Kada smo dobili tu zgradu, pristupili smo izgradnji studija sa akustičkim adaptacijama i formiranje moderne diskoteke. Nabavili smo i prve magnetofone. To su bili nemački vojni magnetofoni koje su naši tehničari, među kojima je bilo vrlo sposobnih Ijudi, brzo osposobili, čak i za muzičke emisije, dosta kvalitetne, Naravno, pristupili smo i nabavci magnetotonskih p'oča, novih uređaja za

99