РТВ Теорија и пракса

studije, jer je srednjetalasni davač u Makišu bio snage 10 kilovata. U to vreme je naručena i velika srednjetalasna radio-stanica iz Sovjetskog Saveza od 150 kilovata. Međutim, baš zbog toga što smo imali na raspolaganju uglavnom trofejni materijal, problemu svođenja tzv, tehničkih smetnji na najmanju meru pridavali smo ogroman značaj. Svi smo permanentno slušali emisije Radio-Beograda, u prvom redu da bismo kontrolisali da li ima tzv. tehničkih smetnji i grešaka. I bili smo vrlo strogi kad bi se nešto od toga pojavilo. Č.VUČKOVIĆ: Druže Vasiljeviću, da li se sečate kako je u javnosti primljen početak rada Radio-Beograda? Rat je trajao još nekoliko meseci posle toga... P.V.: Prve emisije Radio-Beograda naišle su na izuzetno radostan prijem kod čitavog stanovništva u našoj zemlji. Č.V.: Radio-aparata je bilo malo? P.V.: Da, ali to nije smetalo. Postavljeni su zvučnici na mnogim mestima, raskrsnicama, tako da je početak rada Radio-Beograda doživljen od javnog mnenja kao slavlje. Radio-Beograd je veoma mnogo učinio na širenju ne samo vesti sa frontova, nego i širokoj afirmaciji čitavog našeg narodnooslobodilačkog pokreta i narodnooslobodilačke borbe. On je bio zaista mobilizator za nove napore u okončanju rata i obnovi zemlje. Dakle, nesumnjivo je uloga emisija Radio-Beograda bila izuzetno značajna i velika za sve poduhvate koje smo tada činili u oslobođenim delovima naše zemlje. Č.V.; Da li se sečate kako je počinjala program radio-stanica Beograd? P.V.: Program je počinjao himnom Hej Slovenil Imali smo dva izuzetna spikera. To su bili Miroslav Mitrovič i Mira Trailović. Glasovno, po dikciji, rnislim da su oni bili spikeri koji do danas nisu prevaziđeni na radiju, Naravno, i kasnije svi spikeri koji su dolazili bili su vrlo dobri, ali mislim da su ovo dvoje bili izuzetni, Č.V.; Da li ste na radiju, te 1945, imali za sagovomike i mkovodioce, funkcionere, istaknute ličnosti? Da li je bilo mogućno to organizovati tada, u to vreme?

100