РТВ Теорија и пракса

P.V.. Ра, bilo је moguče. Recimo, bila je tradicija da Tito za svaku Novu godinu daje izjavu preko Radio-Beograda, a i ostali rukovodioci su takođe nastupali. To je bila praksa. Č.V.; Vi ste pomenuli malopre važne ličnosti iz muzičkog života - Vukdragovića i druge. Oni su dugo još posle oslali, tako da kažem saradnici, Preger, recimo. Da li se moglo govoriti da je stvoreno jedno jezgro istaknutih muzičkih ličnosti i stvaralaca u kulturi? Da li je Radio postao brzo medij koji je okupljao takve ličnosti? P.V.: Sigumo, mogu bez ikakvog preterivanja da kažem da je Radio-Beograd bio muzički centar tadašnjeg Beograda. Prvo, mi smo übrzo formirali Simfonijski orkestar Radio-Beograda, Beogradska filharmonija je formirana znatno kasnije. Hor Radio-Beograda je bio glavni hor u Beogradu. Nije bilo moguče organizovati nijednu akademiju bez učešča tog hora. Kasnije je formiran hor Jugoslovenske narodne armije, pa su izrasli horovi u „Loli Ribaru”, kasnije „Вгапко Krsmanović”, međutim, mnogo godina, da tako kažem, hor Radio-Beograda je bio centralni hor u Beogradu i u našoj zemlji. U Radio-Beogradu, pored Mihaila Vukdragoviča, Andreje Pregera, radio je i pokojni Miodrag Vasiljevič, izuzetan poznavalac muzičkog folklornog nasleđa u našoj zemlji. Osim toga, ne mogu da ne pomenem radio-dramu koju smo formirali, u kojoj su radili najpoznatiji glumci tadašnji i potonji, i koja je sa svojim redovnim dramskim programom takođe vršila vrlo značajnu kultumu misiju u našoj zemlji. Č.V.; Vi ste se, ipak, duže vreme družiU sa Radio-Beogradom? Da li je to jedna trajna veza? P.V.: Radio-Beograd i danas slušam i slušam rado, ako može to tako da se nazove, po nekoj navici. Dok sam bio u Radio-Beogradu, i u kancelariji i kod kuće meni je stalno bio uključen radio-aparat, tako da sam ja navikao đa uz muziku i vesti radim, čitam, pišem, da obavljam sve druge poslove. Ja i sada slušam naročito Prvi program i mislim da je to veoma dobar program. Ako je

101