РТВ Теорија и пракса

teško bi i bilo drugačije raditi. Zato mislim da je danas situacija daleko složenija nego što je bila. Č.V.: Još dok ste bili u Radio-Beogradu počinje razmišljanje o osnivanju novog medija - televizije. Vi niste dočekali u Radio-Beogradu taj trenutak koji je nastao pedesetih godina, krajem pedesetih godina. P.V.; Razmišljali smo mi tada, takođe, i o televizijskom programu i izgradnji, baš zbog televizije, jedne nove zgrade sa studijima. To je trebalo da bude, i čak smo bili dobili lokaciju tu preko puta današnje zgrade Radio-Beograda gde je sad Skupština opštine Stari grad. I ne samo da smo razmišljali, nego smo stupili sa firmom „Markoni” iz Londona u pregovore za nabavku studijskih uređaja... Č.V.; Koje godine je to bilo? P.V.: To je bilo krajem 1949, negde u avgustu 1949. godine i zbog toga je inženjer Ćirovič tada i putovao u London na vođenje razgovora i odabiranje opreme, i postigli smo bili sporazum sa „Markonijem” za kompletnu opremu za jedan televizijski studio i uz to za isporuku hiljadu televizijskih aparata. Nikad nisam saznao zašto se od toga odustalo i zašto je Radio-Beograd tek posle deset godina taj posao obavio i priveo kraju. Č.V.: Radio-Beograd je u stvari osnivač Televizije? P.V.: Radio Beograd je osnivač Televizije. Č.VUČKOVIĆ: Negdašnji direktor Radio-Beograda Prvoslav Vasiljević pominje Vas kao čoveka koji je na odgovomoj dužnosti u Vladi Srbije, posle oslobođenja, pomagao obnovu Radio-Beograda. Bili ste u to vreme ministar gradevina. Verovatno niste tada pomišljali da čete se jednog dana naći na dužnosti direktora Radio-Beograda. DRAGOSLAV MARKOVIČ: Kao ministar građevina radio sam sve što se postavljalo kao zadatak. U to vreme su se zbog potreba jednog društva koje se brzo razvijalo i nemanja dovoljno kadrova, pa možda i nepoznavanja

103