РТВ Теорија и пракса

kadrova, često menjale dužnosti. Ja sam do tog vremena bio i sekretar Okružnog komiteta, i upravnik Partijske škole, i ministar građevinarstva, ministar radarstva, i sekretar Oblasnog komiteta, sekretar Gradskog komiteta - takvo je vreme bilo. Vi znate da je večina novinara u Radio-Beogradu u to vreme bila bez svršene visoke škole, bez univerzitetskog obrazovanja. To su bili Ijudi sa srednjom školom, skloni pisanju. Neki su se kasnije i školovali. Razume se, dolazili su i novi, mladi, školovani kadrovi, ali se počinjalo sa onim čime se raspolagalo. Bio sam vrlo zaadovoljan što sam otišao na dužnost direktora Radio-Beograda, i to smatram vrlo značajnim periodom u svom životu, koji mi je dao mogučnosti za mnoge kontakte, saznanja, uveo me u tok informacija itd. Č.V.: Kakva su Vaša sećanja o Radio-Beogradu s početka šeste decenije? D.M.; Nemojte se nasmejati kad kažem da je to več bilo vreme kada je Radio-Beograd raspolagao sa nešto razvijenijom, savremenijom tehnikom. Mi smo tada već imali emisionu stanicu od 150 kilovata. Razume se, sa ovim potencijalima i sa tehnikom sa kojom danas raspolaže Radio-Beograd, smešno je kad kažem da je to nešto što je predstavljalo snagu. Međutim, za ono vreme, to su bila već moćna sredstva za odašiljanje radio-programa. U tom periodu počinje se eksperimentalno i sa uvođenjem Dragog programa. Kao što znate, tada je već radio-program emitovan 24 časa dnevno. Od onog relativno malog broja novinara i kadrova koji su radili u to vreme u Radiju to je zahtevalo mnogo napora i zalaganja. Č.V.: Vi ste, druže Markoviču, bili poslednji direktor pred uvođenje televizije, kao novog medija. D.M.: Da, u to vreme već su počele ozbiljne pripreme za uvođenje televizije. Čitav niz delegacija i stručnjaka bio je u kontaktu sa raznim inostranim isporučiocima televizijske opreme. Inženjer Čirovič, inženjer Žižić i dragi imali su gotove predloge, projekte, i to je bila osnova na kojoj je počeo rad televizije, odluka je več u to vreme bila doneta.

104