РТВ Теорија и пракса

Као da mi je malo lakše. Stvoričemo priču zvuka. Sada čitam samo ono što je u zagradama, što se odnosi na taj zvuk: ZVUK DŽEZA - BUKA ULICE U VELIKOM GRADU - AERODROM - RULANJE AVIONA - VOZ - IZ DALJINE MOTIV ARHAIČNE DEVOJAČKE NARODNE PESME - PESMA ZULU-CRNACA BUKA GRADSKE ULICE - VOZ U DALJINI - ŽUBOR VODE - DEČJI SMEH itd. Naravno da su to samo nekakvi „notni znaci” koje treba oživeti - ne uprošćenim izborom određenih efekata iz postoječe efektoteke Radio-Beograda - treba da nastanu kao što nastaje muzika. Kao da ih nikada ranije nije bilo. Ta složena zvučna slika treba da živi kao nezavisna celina. Kao da joj tekst nije ni potreban. Osečam želju da po prvi put snimimo i montiramo prvo zvučnu priču pa onda tekst. Zar to nije prirodno, stvoriti pejzaž pa tek onda dovesti Ijude da se u pejzažu kreču, govore, žive? Glumac če tada morati da se ponaša prirodno, biče u vodi, u šumi, u vozu, u gradu a ne pred mikrofonom u studiju. Naravno, idealizujem sliku - veliki broj glumaca ostaje ~u studiju i pred mikrofonom” i kada su u najstvamijem životu - ali ćemo mi znati kakvim prostorima raspolažemo. Ako ta naša priča zvuka več bude predstavljala dramsku celinu onda tekst u tu priču ulazi kao što, na primer, u jedan bučan gradski prostor ulaze dvojica dok usput razgovaraju. Oni jednostavno ne mogu, recimo, da šapuču kao da je buka velika. Oni se prilagođavaju okolnostima koje ih trenutno okružuju U uobičajenoj praksi sve se to predviđa: znajuči kakav če zvučni ambijent kasnije doći, reditelj od glumaca zahteva određena prilagođavanja. Ne volim ta uopštavanja. Moj predlog je da se izbegnu sva uopštavanja, da glumac živi i s naoko bezazlenim detaljem zvučnog pejzaža. Je li to naturalizam? Možda. Ako jeste i ako naturalizmu nema ovde mesta, svejedno če govoma priča u odnosu na postoječu priču zvuka tražiti svoje određeno mesto, neće iebdeti u nekakvim poluprostorima pojedinih glumačkih proizvoljnosti. Јег, ovaj medij dopušta i šapat u bučnoj ulici, ali taj je u tom slučaju nameran i ima svoj smisao, svoju muzikalnost i logiku namemo pomerene stvamosti. Eto nas izvan naturalizma!

114