РТВ Теорија и пракса

РЕТАК, 7. DECEMBAR Počeo sam da čitam tekst u nameri da pravim predlog podele. Naravno, ČOVEK i ŽENA čine dramu, ostaia lica su samo „prolaznici” u komadu. Problem je, međutim, u nečem drugom: i ŽENA i ČOVEK imaju dvostruku dramaturšku ulogu - i „pripovedaju” i „igraju” sve vreme. Dok „pripovedaju”, opisujuči ČOVEKOV povratak u rodni kraj posle decenija provedenih u svetu, oni se ne ponašaju kao ČOVEK, odnosno kao ŽENA, s odnosom prema ČOVEKOVOJ prošlosti, več kao krajnje objektivni posmatrači. Ako i ČOVEKOVO objektivno prepričavanje sopstvenog života koje je stavljeno u treče Исе igra jedan te isti glumac - to mora imati izvesnog smisla. Kakvog smisla, međutim, može imati sledeča replika, na primer, koju izgovara ČOVEK-KAO-PRIPOVEDAČ o ČOVEKU-U--ŽIVOM-DOGAĐANJU: A onda sede na kamenu klupu, izvadi nešto iz džepa i brzo stavi u usta?! I za najnaivnijeg čitaoca jasno je da je reč o srčanom napadu i da je ČOVEK uzeo pilulu nitroglicerina. U ime kakve dramaturške, pesničke - da ne pominjem „logiku objektivne stvamosti” - može biti reč o istom licu? Radio ima svoju poetiku, jedinstven medijski prostor, on može imati i svoju logiku ali ta logika ne može da bude apsurdna, samoponištavajuča... Pišem pismo Zvonku: Oragi Zvonko, Čitarn „Mukanje”. Pred problemom sam podele, da ne pominjem uobičajene probleme oko priprema za snimanje. Nadam se da ti je Neda prenela da i sam očekujem zanimljiv posao s tvojim tekstom. Šta, međutim, da radim s ČOVEKOM i ŽENOM kao pripovedačima - ne znam. Sve govori protiv toga da jedan glumac može i sme da igra i ČOVEKA-PRIPOVEDAČA i ČOVEKA U ŽIVOM DOGAĐANJU. Ali ako to govore dva glumca, onda po istoj logici, moramo i za ŽENU PRIPOVEDAČA uzeti drugu glumicu. I šta smo dobili: dva konvencionalna pripovedača što si, po svoj prilici, upravo hteo da izbegneš! Ili da ih spojimo u jednog - „pripovedač pripovedač - pa šta?!” Molim te, odgovori mi istog dana ili me pozovi telefonom.

115